ZOCG se zalaže da im se novim zakonskim rješenjima daju jasne garancije da će nakon punoljetstva imati krov nad glavom, stručnu psihološku, mentorsku i drugu podršku u fazi osamostaljivanja, kao i materijalno obezbjeđenje najmanje do navršene 26. godine života u visini jedne polovine prosječne zarade u državi, ukoliko nisu u radnom odnosu.
U izjašnjenju dostavljenom Ministarstvu socijalnog staranja, brige o porodici i demografije, koje je objavljeno na sajtu ZOCG, navodi se da je riječ o najranjivijoj socijalnoj kategoriji prema kojoj država mora da pokaže poseban senzibilitet imajući u vidu uslove odrastanja i posljedice koje je to ostavilo na njihovu ličnost, uz napomenu da bi, imajući u vidu da je riječ o veoma malom broju korisnika, implikacije na budžet po tom osnovu bile zanemarljive.
– Dječiji dom "Mladost" u Bijeloj godišenje napusti prosječno osam štićenika nakon navršene 18. godine života, što je prerano za osamostaljenje, naročito kada se ima u vidu egzistencijalni minimum na kome žive, neriješeno stambeno pitanje i njihovo emocionalno i mentalno stanje, budući da najveći broj ima smetnje ili teškoće u razvoju, emocionalne probleme ili mentalne bolesti – navodi se u Izjašnjenju ZOCG na Nacrt zakona.
ZOCG predlaže razmatranje mogućnosti određenih specifičnih materijalnih davanja porodicima u riziku kako bi se spriječilo upućivanje djece u ustanovu ili hraniteljske porodice, propisivanje drugih davanja iz dječije zaštite koje može obezbjediti država, kao i mogućnost povećanja dodatka za djecu bez roditeljskog staranja sa sadašnjih 18% od osnovice. Predlaže se alternativno sagledavanje mogućnosti da se utvrdi pravo na pomoć u vaspitanju i obrazovanju djece bez roditeljskog staranja do završetka školovanja u visini mjesečnih troškova angažovanja vaspitno-obrazovnih radnika za pomoć u učenju i sticanju vještina neophodnih za samostalan život bez podrške porodice. Predloženo je i propisivanje obaveze da ustanova obezbijedi pravo na stanovanje uz podršku djeci i mladima uzrasta od 14 do 18 godina, kao i obaveza države da isto pravo obezbijedi mladima nakon napuštanja ustanove do 26. godine života. Takođe, predloženo je da jedinice lokalne samouprave učestvuju u obezbjeđivanju stambenih jedinica ili sredstava za zakup stana i sufinansiranju troškova podrške na svojoj teritoriji, u skladu sa svojim mogućnostima.
– U odnosu na djecu i mlade bez roditeljskog staranja jasno definisati podršku u smislu psihološke, mentorske i druge u zavisnosti od njihovih individualnih potreba gdje se pod mentorskom podrškom podrazumijeva sprovođenje posebnih i obavezujućih programa za sticanje životnih vještina u skladu sa individualnim planom osamostaljivanja– navodi se u Izjašnjenju.
U Zajednici opština se, kako stoji, kategorički protive predloženoj odredbi po kojoj bi se nametnula obaveza djeci, njihovim roditeljima ili srodnicima da učestvuju u plaćanju troškova smještaja u ustanovu i usluga svim svojim prihodima i imovinom.
Navode da naročito nije opravdano, nije humano niti realno da dijete, odnosno mlado lice bez roditeljskog staranja, ono čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama, ili dijete sa smetnjama u razvoju ili sa problemima u ponašanju, učestvuje u plaćanju troškova usluga.
