– Jedna od pozitivnih vijesti je naše uključivanje u SEPA sistem plaćanja, što će omogućiti brže, jednostavnije i povoljnije finansijske transakcije sa evropskim partnerima. Ovo je značajan korak za našu privredu, posebno u sektoru izvoza i privlačenja stranih investicija. Dobro je što ćemo dobiti i ozbiljna nepovratna sredstva iz EU, koja su nam prijeko potrebna. Ono što zabrinjava jeste da su naše javne finansije programirane na osnovu optimističnog scenarija, i nisam siguran da smo spremni za prilagođavanje u slučaju negativnih globalnih ekonomskih trendova. Ključno će biti jačanje fiskalne discipline, unapređenje poslovnog okruženja i dalje reformske mjere kako bismo stvorili održiv osnov za rast. Uz to, u ovoj godini Termoelektrana će pauzirati zbog remonta, a to je za našu ekonomiju veliki šok, doduše očekivan i planiran – kazao je Grgić.
Podsjetio je da izlazimo iz godine kada je turizam po prvi put doživio pad u odnosu na prethodnu godinu, ne računajući "virusnu" 2020.
– Ono što posebno brine jeste to da se vjerovatno ne radi o slučaju, niti o uticaju eksternih negativnih dešavanja. Naprotiv, ovo može biti hronično, da je turizam kakav imamo dostigao svoj vrhunac. To će umnogom uticati na naš rast, punjenje budžeta i snižavanje očekivanja. Pitanje je da li ćemo uspjeti da ostvarimo očekivani rast u ovoj godini, jer da bi se to ostvarilo, potrebno je da u zadnjem kvartalu rastemo šest odsto, što se čini nedostižnim. Mada treba ostaviti prostor i za kreativnost – povećanje zaliha i slično – rekao je Grgić.
On je istakao da i globalna ekonomija ulazi u godinu neizvjesnosti sa mnogim izazovima.
– Rekao bih da na globalnom nivou rizici prednjače. Posebno nas mogu zabrinuti usporavanja nekih evropskih ekonomija koje imaju snažan uticaj na naše tržište. Takođe, jedno od ključnih pitanja biće i politika novoizabranog predsjednika SAD, posebno u vezi sa uvođenjem tarifa prema evropskim ekonomijama, što bi moglo dodatno oslabiti evropsku industriju i izazvati ekonomske šokove. Još jedno značajno pitanje jeste ishod rata u Ukrajini – eskalacija sukoba ili njegovo okončanje direktno će uticati na stabilnost globalnih tržišta – ocijenio je Grgić.
Da li očekujete da će svi zakoni iz programa "Evropa sad 2" biti sprovedeni po projekcijama Ministarstva finansija, ili smatrate da u primjeni nekih mjera može doći do određenih odstupanja po pitanju prihoda?
U slučaju da ne dođe do značajnog privrednog rasta, ne postoje mjere kojima bi se nadoknadili izgubljeni prihodi. Opet, ne kažem da rasta neće biti, da sve neće ići kao što se očekuje, ali suština planiranja nije nada, nego namjera da se argumentovano predvide buduće okolnosti, poželjno je kroz više scenarija.
Ranije sam upozoravao da smo ušli u jednu izuzetno opasnu spiralu, gdje je inflacija postala najbolji prijatelj naših javnih finansija, naravno na štetu privatnih budžeta. Prema prognozama Međunarodnog monetarnog fonda, inflacija u Crnoj Gori tokom 2025. godine ostaće na visokom nivou (iznad četiri odsto), što će ubrzati sustizanje nivoa cijena u zemlji prema razvijenim evropskim zemljama. To znači dodatno gubljenje konkurentnosti. Privreda će to osjetiti. S druge strane, javnim finansijama, u ovom modelu kratkoročnosti, to u potpunosti odgovara.
Kritikovali ste oštro program ES2, čak ste govorili da je i Grčka prije bankrota vodila sličnu politiku. Da li Crna Gora treba da strahuje od bankrota, ili su naše javne finansije stabilne, kako to tvrde čelnici Vlade?
Sa oprezom sam pominjao Grčku upravo da bih ukazao na jedan ekonomski model koji je pogrešan. Ni ranije nisam najavljivao bankrot, niti ga sada najavljujem. I da se razumijemo, bankrot nije najgore što vam se može desiti — najgore je kad ispunite sve uslove za njega, ali ne bankrotirate. Upravo to se dogodilo Grčkoj, koju sam imao priliku da pratim. Naša ekonomija je mala — gotovo beznačajna čak i za regionalne prilike — tako da je "spasavanje" uvijek realna opcija, pogotovo kada koristite euro kao valutu, a Evropska centralna banka mora da čuva kredibilitet zajedničke valute. U takvim okolnostima, stave vas, figurativno rečeno, na aparate i liječe. U većini slučajeva to "liječenje" je uspješno, ali pacijent rijetko preživi.
Ipak, ne treba širiti defetizam (ovo kažem i samom sebi). Makroekonomski pokazatelji su dobri, nema previše "crvenih alarma", a odlični su za politički marketing. Svi vole rast BDP-a. Tačno je da se dug u apsolutnim vrijednostima povećava, ali blagi rast i inflacija održavaju ga na podnošljivom nivou. Ipak, kako upozorava Fiskalna strategija, i taj segment će u narednom periodu rasti iznad zakonskog limita i premašiti kriterijume iz Mastrihta.
Najveći problem jesu pokazatelji koji ukazuju na urušavanje realne ekonomije i na nedostatke modela privređivanja koji je dugoročno neodrživ. On ne nudi ubrzani razvoj, niti stvara značajan prostor za infrastrukturne projekte, već nas uvlači u začarani krug potrošnje, inflacije i prividnog rasta, u prosjeku tri procenta — za nas, to je gotovo stagnacija. Dugoročna stopa rasta od tri procenta nije dovoljna za sustizanje ne samo evropskog prosjeka, već ni manje razvijenih evropskih država. Tako, za 50 godina, ako zadržimo ovakav trend, nećemo dostići nijednu evropsku ekonomiju. Da bismo se primakli tom cilju u narednih dvadeset ili trideset godina, rast mora premašiti četiri procenta.
Konačno, evropski fondovi, koji nam se sada nude kroz grantove u okviru Programa rasta, umjesto da djeluju kao dodatno "pogonsko gorivo" koje bi nam pomoglo da izdvajanja za kapitalne projekte povećamo na pet do sedam procenata (što bi, uz jasnu prioritizaciju projekata, dovelo do ubrzanog razvoja), zapravo će poslužiti da kompenzujemo sredstva koja guramo u potrošnju.
