– Politika ima utjicaj na sve sfere društvenog života, pa tako, naravno, i na kompanije koje su u državnom vlasništvu. Ova vlada je zaista višestranačka, za razliku od DPS-ovih vlada koje su bile fingirano višestranačke, i kako se sastoji od tri političke grupacije koje imaju veoma različite programe po mnogo čemu, i tu se traže kompromisi. Dakle, da bi opstala do kraja mandata, ona mora da bude bazirana na kompromisima – ističe Dokić.
A, kompromisi, dodaje on, nama koji gledamo sa strane, često su nejasni.
– Međutim, oni koji se dogovaraju oko personalnih rješenja imaju bolje uvid u raspored snaga u pojedinim preduzećima, tako da meni nije ništa sporno da partije postavljaju upravne odbore. Znači da nije nikakav problem što je rekao neko iz Pokreta Evropa sad, Demokratskog fronta, Bošnjačke stranke ili iz Demokrata. To nije nikakav problem. Samo da taj čovjek posjeduje adekvatno znanje, da je stručan iz te oblasti. Ovo nije problem personalnog, ovdje je problem stručnosti i znanja. A, bar za sada, ovo što je iza nas, što smo dosad vidjeli, uglavnom nisu postavljani ljudi sa adekvatnim znanjem – smatra Dokić.
Sprega politike i ekonomije naš je dugogodišnji problem, kao i zadovoljavanje političkih apetita preko državnih kompanija, to nije dobro, kaže ekonomski analitičar Mirza Mulešković.
– Preduzeće mora da se posmatra kao preduzeće, a ne kao ulog u dijeljenju direktorskih fotelja nakon izbora. Kad se oslobodimo te prakse možemo da očekujemo zdrava održiva preduzeća, kojima će da upravljaju kvalifikovani ljudi koji su tu zbog svog iskustva i znanja, a ne zbog pripadnosti. Imali smo primjera da je neko jako dobro radio i da je imao kvalifikacije za to, ali da je, na kraju, miniran. Što opet ukazuje da mi ne cijenimo rezultat, nego cijenimo to koliko će neko da bude posvećen nekim drugim stvarima, koje nisu razvoj kompanije. To nije dobro za preduzeće, ali ni za onu osobu koja se prihvatila čelne pozicije iz dobrih namjera i zbog napredovanja kompanije. Jer, to se sve negativno odražava na njihov integritet. Time se šalje poruka ljudima da se ne prijavljuju za vodeće pozicije, jer se ne odlučuje na osnovu nečijeg znanja, nego zbog političkog kompromisa. To je najnepoželjniji način upravljanja preduzećima – ukazuje Mulešković.
Kako konstatuje Dokić, svjetlijih primjer ima, ali u suštini naša država je loš menadžer. Jer, zbog izbora nedovoljno stručnog upravljačkog kadra, imamo nefunkcionalne kompanija i loše poslovne rezultate.
– Poenta je u sljedećem – ne mora da znači da ako je neko pripadnik određene političke grupacije, da je apriori loš izbor. Loš izbor je onaj ko nije stručan za funkciju koju obavlja. Nije nečija smjena najproblematičniji potez, jer se podrazumijeva da loš kadar treba zamijeniti. Problematično je što lošim izborom gubimo na kvalitetu upravljanja, kvalitetu same ekonomije, a ono što je najbitnije, dugoročno gubimo jer stvaramo negativnu percepciju o tim pozicijama, jer na taj način odbijamo kvalitetan kadar. Ono što je bitno i kako bi trebalo da se događa, jeste da na tim ključnim pozicijama budu profesionalci – navodi Dokić.
Mulešković ističe da su nam za upravljanje javnim preduzećima potrebni prije svega profesionalci sa iskustvom, koji su, kako kaže, za sada najčešće isključeni iz izbora menadžera.
– Moramo imati nekog ko je potpuno odvojen od političkih dešavanja. Na taj način ćemo da gradimo zdrave i jake institucije. Ono što treba da nam bude cilj, jeste da strateški upravljamo ekonomijom, da nam upravljanje preduzećima ne zavisi od toga ko će biti na vlasti – poručuje Mulešković.
