<p>Влада сматра да исправља неправду</p>

Vlada smatra da ispravlja nepravdu / -foto: VLADA CG

Podrška rudarsko-metalskom sektoru: Ispravljanje nepravde, a ne diskriminacija

Osporeni zakon ima intenciju da ovim radnicima poboljša materijalni položaj, budući da su oni jedina grupa radnika koja je na skoro sistemski način dovedena u položaj urgentne socijalne potrebe, navodi se u mišljenju

Vlada je, na sjednici održanoj 10. marta 2022. godine, razmotrila inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti Zakona o ostvarivanju prava na finansijsku podršku licima koja su bila zaposlena u sektoru rudarske i metalske industrije, i usvojila mišljenje u kom se ističe da ovaj zakon nije diskriminatorski.

– Predmetnim zakonom ne diskriminišu se drugi zaposleni izvan okvira rudarsko-metalskog sektora, već se njime upravo u cjelosti ispravlja postojeća društvena nejednakost, jer se radi o suštinskoj afirmativnoj mjeri, kojom se bivši radnici iz ovih sektora dovode u ravnopravan položaj čak i u odnosu na veliki broj zaposlenih, koji pripadaju kategorijama bivših zaposlenih koje su označene kao podnosioci predmetne ustavne inicijative. Radi se o zakonu koji se pod jednakim uslovima primjenjuje na sve bivše radnike iz rudarskog i metalskog sektora koji su dospjeli u nepovoljan socijalno-ekonomski, ali i društveni položaj, bez obzira na to u kom su preduzeću iz ovog sektora radili – navodi se u mišljenju Vlade.

Inicijativu su Ustavnom sudu podnijeli NVO "Euromost" iz Bijelog Polja, NVU "Manjinski akcionari AD Gornji Ibar" iz Rožaja i NVO "Radnik" iz Bijelog Polja, smatrajući da ovaj zakon radnike rudarskog i metalskog sektora stavlja u povoljniji položaj od ostalih radnika, jer isti ne tretira lica koja su bila zaposlena u drugim sektorima, a bez posla su ostala na sličan način.

Radnici ovog sektora najveći gubitnici tranzicije

Kako se ističe u mišljenju, radnici ovog sektora, a pogotovo radnici preduzeća koja su bila dio zavisnog reprolanca u oblasti rudarstva i metalske industrije, predstavljaju najveće gubitnike tranzicionog procesa, u kojem su ostajali ne samo bez postojećeg zaposlenja već i bez mogućnosti da dobiju radni angažman u drugim subjektima.

– Uz to, vrijednost prijevremenih penzija, znatno je manja od penzija, koje bi isti ostvarili da nije bilo prekida radnog odnosa, dok je mali broj, koji su ostali u radnom odnosu, bio izložen otežanim uslovima rada, koji je praćen minimalnim dohocima. Neadekvatno vođenje javne politike nijesu omogućile ovim radnicima da prebrode tranzicioni poraz, što je isključivi razlog zbog kojeg ovaj zakon ima korektivne i pravične mjere – navodi se u mišljenju.

Iz Vlade ističu da je članom 8 stav 1 Ustava propisano da se neće smatrati diskriminacijom propisi i uvođenje posebnih mjera, koji su usmjereni na stvaranje uslova za ostvarivanje nacionalne, rodne i ukupne ravnopravnosti i zaštite lica, koja su po bilo kom osnovu u nejednakom položaju.

– Usled zatvaranja i propadanja privrednih subjekata iz oblasti rudarske i metalske industrije, ovi radnici su dovedeni u neravnopravan i diskriminatorski položaj jer nisu bili u prilici da valorizuju svoju stručnu spremu na tržištu rada, već su bili prinuđeni da prijevremeno ostvaruju pravo na penziju i skrate svoj radni vijek. Osporeni zakon ima intenciju da ovim radnicima poboljša materijalni položaj, budući da su oni, prema komparativnim analizama, jedina grupa radnika koja je na skoro sistemski način dovedena u položaj urgentne socijalne potrebe – navodi se u vladinom mišljenju.

Osporeni zakon, ističe se u mišljenju, tretira one bivše zaposlene koji nisu ostvarili pravo na otpremninu zbog prestanka radnog odnosa, niti na druga primanja.

– Donošenje ovog zakona je samo inicijalni korak u otklanjanju diskriminišućeg položaja radnika rudarsko-metalskog sektora. Posebno ukazujemo da postojeće zakonsko rješenje nije rezultat favorizovanja bilo kog sektora, već isključivo rezultat prepoznavanja jednog posebnog društvenog stanja u konkretnom sektoru. Ministarstvo ekonomskog razvoja je ovim zakonskim rješenjem odredilo maksimalan iznos od 12.000 eura po bivšem zaposlenom licu, čime se direktno utiče na unapređenje njegovog životnog standarda – zaključuje se u mišljenju.