Tomislav Bojović iz Udruženja bivših radnika kazao je da čudi i da je zbunjujuće da je Vrhovni sud postupio po ovom zahtjevu u zakonitom roku, dok se u ostalim zahtjevima čeka od jedne do tri godine.

– Ovo je kap koja je prelila čašu. Gospodo iz Vrhovnog suda, iako je od vas, mnogo je i neshvatljivo za nas obične građane. Zato vas pitamo čemu služe dokazi ako se ne pominju u vašem obrazloženju. Zar za vas ništa ne znači kupoprodajni ugovor, ovjeren od strane suda, imovina dva puta upisana na sadašnje vlasnike? Prvi put 1980. i 2008. godine, na grupu od nas 246 bivših radnika. Ako mislite da će ova odluka uvesti budućeg vlasnika u naš posjed, a mi da mirno gledamo, prevarili ste se – poručio je Bojović u saopštenju.

Poručio je i da će braniti ono što su kupili i krvavo zaradili, ako treba i svojim životima.

–Mi smo na vašu odluku čekali pune 32 godine, pa je ova preživjela polovina radnika ogorčena tako dugim čekanjem, a da pritom i ne dočekasmo pravednu odluku. Čekali smo da se fizički izdvoji naš suposjednički dio i razgraniči sa fondovima i Zavodom za zapošljavanje. A ne da se krčmi dio po dio. Uputili smo i peticiju sa svojim potpisima Vladi Crne Gore, da smo odlučni u namjeri da sačuvamo svoju imovinu stečenu u skladu sa zakonom i Ustavom – istakao je Bojović. Prema njegovim riječima, donoseći nakaradnu odluku, u Vrhovnom sudu su zaboravili na dokaze da se radi o izgrađenom zemljištu.

Bivši radnici "Transservisa" prodaju svoj dio zemljišta da bi ostvarili prava

– Nije to njiva koja se ore, to je površina od 61.420 metara kvadratnih koja je sto odsto bila privedena namjeni. Izgrađen je objekat površine tri hiljade metara kvadratnih i drugi od 88 metara kvadratnih. To i danas tu postoji. To samo oni koji donose odluke ne vide – kazao je Bojović.

Iako se pravo svojine stiče kupovinom, nasleđem ili poklonom, u presudi Vrhovnog suda, kako je ukazao, nigdje se ne navodi ko će da obešteti bivše radnike.

– Ispada da je Opština za naše potrebe kupila zemljište i dala ga na korišćenje. Iako je to zemljište uzeto za stvaranje zemljoradničke zadruge, pa prešlo u vlasništvo "Poljoprodukta Bjelasica", pa onda "Transservisa", a od 2008. godine nas iz Udruženja. Od 61.420 metara kvadratnih zemljišta koje je kupio "Transservis", a koje je pripalo radnicima, 60 odsto je uzela država u vremenu tranzicije, bez našeg znanja, a sada gubimo još dodatnih deset odsto presudama suda. Od tih 61.420 metara kvadratnih ostalo je samo 1.800, tako da je žalosno da i bez tog malog dijela ostajemo. Ovo je čista diskriminacija nas sa sjevera. Na drugoj strani, u sličnim situacijama država daje milionske nadoknade Rudnicima boksita, Željezari, "Metalcu", "Košuti"... Tražićemo zaštitu od Međunarodnog suda pravde i braniti svoju imovinu svim raspoloživim sredstvima – poručili su bivši radnici "Transservisa".