Ni dvije godine od najava rekonstrukcije najposjećenije turističke destinacije u Crnoj Gori, grandioznog mosta Đurđevića Tara na putu između Žabljaka i Pljevalja, nije napravljen konkretan korak.
Prema ranijim najavama, rekonstrukcija ove građevine, za koju je NR Kina predvidjela donaciju u iznosu od nešto više od sedam miliona eura, trebalo je da bude uveliko završena, međutim od obnove, bar za sada, nema ništa.
Kako bismo provjerili zbog čega ova turistička atrakcija nije dobila novo ruho, obratili smo se Ministarstvu kapitalnih investicija s pitanjima u kojoj fazi se nalazi projekat rekonstrukcije mosta na Đurđevića Tari, šta je urađeno od prije godinu i po kada je potpisan ugovor o donaciji vrijedan 7,1 milion eura za rekonstrukciju mosta, šta sve treba da se uradi da bi se započelo s rekonstrukcijom mosta, kao i šta se desilo s novcem koji su donirali Kinezi. Pitali smo i da li taj novac stoji na nekom računu i čeka da se ispune preduslovi kako bi se utrošio na rekonstrukciju ili će taj novac Kinezi uplatiti kad se konačno krene u rekonstrukciju. Ministarstvo smo prije dva mjeseca pitali i da li je urađen glavni projekat za rekonstrukciju. Međutim, odgovore na ova pitanja nismo uspjeli da dobijemo.
Most na Đurđevića Tari je betonski, lučni most na rijeci Tari, na sjeveru Crne Gore. Projektovao ga je inženjer Mijat Trojanović, a radove je izvodila kompanija Andonović iz Beograda. Radovi koji su izvedeni prilikom gradnje mosta, predstavljaju jedinstveni spoj znanja i umijeća, pošto prema tvrdnjama stručnjaka slično nešto nikad nakon izgradnje nije ponovljeno. Predviđeni troškovi izgradnje mosta bili su 11,5 miliona dinara, ali su do kraja radova uvećani za dodatni milion.
Radovi na mostu započeli su u doba Kraljevine Jugoslavije i trajali su od 1937. godine do jeseni 1940. godine. Objekat je u promet pušten krajem te godine, dok je probno opterećenje bilo planirano za proljeće 1941. Svečano puštanje u rad nikada nije realizovano zbog početka Drugog svjetskog rata. U trenutku završetka, bio je to najveći automobilski betonski lučni most u Europi. Ipak, ubrzo po otvaranju, objekat je pao u ruke okupatora za vrijeme Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji.
Most se nalazi 172 metra iznad rijeke Tare, dugačak je 365 metara i bio je velika inspiracija mnogim umjetnicima, njegovoj veličanstvenoj ljepoti su se divili čak i renomirani svjetski arhitekte i inženjeri. Tome u prilog ide i činjenica da je uvršten u listu 10 najljepših mostova na planeti.
Ime mosta potiče od prezimena koje je po priči nosio vlasnik farme nedaleko od mosta, a ne po svom graditelju. Nalazi se na raskrsnici puteva koji vode ka Mojkovcu, Žabljaku i Pljevljima, a kako nije osvijetljen u kasnim večernjim satima je potrebna dodatna opreznost.
Prema navodima mnogih svjetskih časopisa specijalizvanih za turizam, pet lukova, visinom od 170 metara iznad plahe "suze Evrope" odnosno Tare, "preskače" kanjon, jedan od dva najpoznatija u svijetu. Da bi se prešlo s obale na obalu, trebalo je izgraditi most dug 365 metara, a u momentu gradnje postavljena je najveća drvena skela ikada. Ni danas taj građevinski poduhvat ne bio bio jednostavan, a kako je bilo u proljeće 1937. godine, kada je izgradnja započeta, znali su samo oni koji su u tom podvigu učestvovali i potom ispisali njegovu čudesnu istoriju.
Ovaj most predstavlja i kulturno dobro, tako da je za njegovu rekonstrukciju saglasnost morala dati i Uprava za kulturna dobra.
Poslednja rekonstrukcija mosta rađena je prije dvadesetak godina, a prije nekoliko godina rađeno je presvlačenje asfalta, koje je dodatno opteretilo konstrukciju.
Vlada bivšeg premijera Duška Markovića je 5. novembra 2020. godine ovlastila ministra pomorstva i saobraćaja Osmana Nurkovića da potpiše ugovor o donaciji novca s Kinezima, što je urađeno 1. decembra te godine. Ugovor ima karakter međudržavnog sporazuma između dvije vlade. Njime je definisano da Kina izabere izvođača radova.
Komentari (0)
Ostavite svoj komentar