Građani Crne Gore u ovom trenutku nemaju puno razloga za optimizam. Osim nevolja koje je donijela pandemija, alarmantni su podaci da je u periodu korone, prema dosadašnjim procjenama, bez posla ostalo oko 20 hiljada zaposlenih, a pad broja radnika bilježi se u svim djelatnostima. Prema procjenama, u Crnoj Gori trenutno je zaposleno od 140 do 150 hiljada radnika.

Sindikalci ističu da je i te kako sazrelo vrijeme da se radnicima uvećaju zarade u svim vrstama djelatnosti, jer je ovo stanje trenutno neodrživo sa aspekta njihovog socijalnog statusa. Takođe, insistiraju da se ova tema mora hitno staviti na dnevni red.

Predstavnik zaposlenih u državnoj upravi i lokalnoj samoupravi, Nenad Rakočević kaže da se u državnom sektoru plate nisu mijenjale od 2016. godine, te da nije ni nakon 30. septembra prošle godine bilo nikakvih poboljšanja uprkos promjeni vlasti.

pres sindikata pravosudja Crne Gore

-SRDJAN BOLJEVIC

– Očekivao se period stabilizacije, period nekih novih mjera kako bi negdje hipotetički u budućnosti sazrelo vrijeme da se uvećaju zarade i krene u tom pravcu. Standard definitvno zavisi od visine zarade koja se upoređuje sa nivoom osnovnih životnih cijena. Osnovne životne namirnice brašno, tj. hleb i ono zašto ih koriste kao reper, fiktivno se drže na nekoj cijeni samo kako bi postojao privid da nema njihovog porasta. S druge strane kod nekih drugih režija kao što su drvo i ogrev, gorivo, ulje i mnogi drugi proizvodi koji su u svakodnevnoj upotrebi, cijene su skočile čak i do 50 odsto, ako ne i više – kaže on.

Ističe da je sada krajnje vrijeme da se koriguju zarade radnika svih djelatnosti.

– Ako zaposleni imaju više članova porodice ne mogu da pokriju troškove ishrane i osnovnih režija, a kamoli nešto dopunsko u smislu luksuza, ljetovanje, zimovanje, to je daleko od nas. Ono što je naša obaveza kao dijela sindikata koji zastupa državnu i lokalnu samoupravu, bilo je da iniciramo razgovor sa nadležnima. I zaista smo i sada i ranije tražili da razgovaramo sa Vladom, i podnijeli smo inicijative za uvećanje zarada upravo shodno uvećanju svih tih osnovnih životnih troškova bez kojih ne može da funkcioniše radnik i njegova porodica – istakao je Rakočević. Dodaje da ovaj narod ne može da živi sa ovim primanjima, sadašnjom minimalnom zaradom i minimalnom penzijom, s prosječnom platom, koja pritom nije takva kakvom je prikazuju.

– Dakle, plata od 520 eura nije prosječna zarada u Crnoj Gori, već je ona mnogo manja. U državnoj upravi zaposleni sa visokom stručnom spremom imaju prosječnu zaradu 500 ili 510 eura, što znači da prosječna zarada na nivou države nije 520 eura. Očekujemo da se nešto promijeni i radićemo na tome da se poboljšaju uslovi i povećaju zarade da bi današnji čovjek mogao normalno da živi od svoje plate – ističe Rakočević.

Sindikalac Veselin Vujanović kaže da što se tiče socijalne situacije građani dobro znaju kad pođu u prodavnicu koliko im vrijedi plata i koliko mogu da žive od svoje zarade.

Sjednica administrativnog odbora, administrativni odbor, Veselin Vujanovic

SJEDNICA ADMINISTRATIVNOG ODBORA-LAZAR RUZIC

– Imamo poskupljenje hljeba, a znamo da je sada limitirana vekna hljeba, da ne govorimo o ulju i gorivu. I što je vrlo interesantno, niko se ne oglašava, nikoga to institucionalno nije briga, pogotovo ne te reprezentativne sindikate. Dokle će ovo da traje, ne znam, ali svakako dok neko ne odluči sa nekog političkog nivoa da se ostave nacionalna pitanja po strani i počne se razmišljati od čega ćemo živjeti. Definitivno ima kvalitetnih pomaka u smislu dječjih dodataka, besplatnih udzbenika i drugih prinadležnosti koje se daju građanima Crne Gore, ali ne i kada je u pitanju zaštita radničkih interesa u situaciji kada je preko 20.000 ljudi ostalo bez posla usled korone. Takođe, iz dana u dan javljaju se i neki obespravljeni radnici koji su promjenom vlasti i političke strukture ostali bez posla i primanja – smatra Vujanović.

Naglašava da za pokretanje inicijative za promjene treba da postoji opšti društveni ambijent.

– To ne treba da budu sindikati, jer da su oni imali moći, oni bi to davno pokrenuli. Socijalni dijalog je najveća farsa koja postoji u Crnoj Gori. Definitivno treba opšta društvena zajednica i političke partije, zatim NVO i udruženja i svako ko ima neki institucionalni značaj i karakter, da kaže: "Hajde sad malo da promijenimo temu, da vidimo kakvo je stanje socijale, kako ćemo da živimo". Nažalost, ne vidim izglede da bi se to u ovako podijeljenom društvu moglo uskoro desiti – upozorava Vujanović.