Otvoreni Balkan bi doveo do gašenja nekonkurentnih firmi u Crnoj Gori, dok bi ta inicijativa imala najveće implikacije na tržište rada, a udar bi pretrpjela i poljoprivreda. Takođe, Otvorenim Balkanom bi se smanjili troškovi transporta i uštedjelo bi se mnogo vremena na transportu, dok bi benefite od ove inicijative imali turizam i građevinarstvo, ocijenio je za "Dan" predsjednik Udruženja francusko-crnogorskih kompanija Rajko Uskoković. Inicijativa Otvoreni Balkan se u poslednje vrijeme često spominje, a dio je i platforme manjinske vlade.

Uskoković je naveo da je inicijativa Otvoreni Balkan trenutno potpisana od tri zemlje regiona – Srbije, Sjeverne Makedonije i Albanije, a potencijalni participanti bi trebali biti uz Crnu Goru, Bosna i Hercegovina i Kosovo.

– Crnogorska ekonomija kao tipično uvozno orijentisana a izvozno limitirana ulaskom u tržišnu utakmicu sa zemljama ove inicijative, bi doživjela veliki korak unazad. Prije svega, naše tržište bi novom liberalizacijom uvoza, manjim inspekcijskim i carinskim kontrolama bilo preplavljeno jeftinijim proizvodima, ali ne i kvalitetnijim. To bi značajno ugrozilo i trenutno limitiranu domaću poljoprivrednu proizvodnju i bojim se, izazvalo revolt domaćih poljoprivrednika koji ionako imaju problema oko plasmana svojih proizvoda. S druge strane, poslodavci bi išli logikom što veća ušteda veći profit i brzo bi se jeftinija radna snaga našla u domaćim firmama (pretežno građevinskim i trgovačkim), a domaća radna snaga bi ionako izgubila teško dobijena radna mjesta. Ovo bi uticalo na prosječni lični dohodak a samim tim i kupovnu moć stanovništva – ukazao je Uskoković.

Da li su naše firme konkurentne da se "bore" sa firmama iz regiona i šta bi Otvoreni Balkan značio za njih?

Nažalost veoma mali broj naših firmi je konkuretan sa firmama iz regiona. Danas bi teško mogli naći neku crnogorsku kompaniju koja bi, recimo, mogla da otvori proizvodni pogon u Makedoniji ili da otvori hotelske lance u Albaniji. Tu bi se pojavio ubrzo problem ulaska većih firmi iz regiona, koje bi prvo krenule na crnogorske sirovine i moglo bi se desiti da se prirodni resursi brzo preliju iz Crne Gore u region za male nadoknade. Otvoreni Balkan bi nažalost nekonkurentnim crnogorskim firmama koje posluju u složenim uslovima, bio katalizator likvidacije. Ne bi se desila prodaja tih firmi, već naprotiv te firme bi se jednostavno ugasile u kratkom roku. Npr. brojne pekare i poslastičarnice bi brzo izgubile bitku sa tradicionalnim pekarama naših susjeda i cjenovno i kvalitetom.

Šta bi otvoreni Balkan značio za tržište rada?

Otvoreni Balkan podrazumijeva priznavanje stečenih diploma što automatski znači da bi u Crnoj Gori imali odjednom povećani broj novih visokoškolaca i radnika iz regiona, koji bi vjerovatno bili manje zahtjevniji na početku i lako bi uzimali radna mjesta od građana Crne Gore. Kod nas je najviše uslužnih djelatnosti i za ovu vrstu djelatnosti, radna snaga iz regiona bi bila našim poslodavcima interesantnija iz razloga što bi imali pravo odabira i zapošljavali bi manje skupe radnike. Tako da bi tržište rada bilo zasigurno najviše pod uticajem ove inicijative tj. prve implikacije bi se osjetile na tržištu rada, pa tek kasnije u drugim sferama. Neke industrije bi kod nas ovim izgubile kvalitet, a neke kao uslužne djelatnosti, dobile na kvalitetu.

Koji su to sektori koji bi bili najpogođeniji ovom inicijativom, a koji bi mogli imati najveću korist?

Procjena Svjetske Banke je da bi ova inicijativa slobodnog i prohodnog tržišta, uštedjela više od tri milijardi dolara godišnje, odnosno spasila više od 30 miliona sati čekanja na granicama, djeluje kao ohrabrujući podatak. Dakle, ako je sada recimo transport jednog kontejnera iz Poljske u Španiju (distanca od oko 3.000 km) moguće uraditi za nekih 25 sati i po cijeni od 6.000 eura, za isti taj transport iz Bitolja do Banjaluke platićete istu cijenu, obaviti transport za isto vrijeme, ali ćete preći 800km umjesto 3.000 km. Tu je ključ produktivnost i rentabilnost. Procjena je da bi inicijativom Otvoreni Balkan ovi troškovi u prve tri godine bili sniženi za 20 odsto, a već četvrte i pete godine za cijelih 50 odsto.

Naša saobraćajna industrija bi teško sada mogla da se uhvati u koštac sa ovakvom infrastrukturom, i nažalost mislim da bi ovaj sektor imao velike udare. Takođe, poljoprivredna industrija bi bila na udaru i manufakture. Prednosti od ove inicijative bi imali, svakako, turizam i građevinarstvo. Veća fluktacija stanovnika iz regiona bi dovela nove goste u naše hotele i turističke sadržaje. Građevinarstvo bi imalo konačno riješen problem radne snage i ne bi imali velika kašnjenja i duge rokove izgradnje objekata i infrastrukture.