Trgovinski ratovi velikih globalnih hegemona koji se naziru mogli bi opet rasplamsati inflaciju i preokrenuti ploču u korist održanja ili čak povećanja referentnih kamatnih stopa, kazao je za "Dan" finansijski analitičar iz Londona Aleksandar Vučinić.

– Treba istaći da je obveznica, prema javnim podacima, izdata uz diskont (98,56 odsto nominalne vrijednosti), što ulagaču koji drži obveznicu do dospijeća povećava efektivni prinos na 5,125 odsto, što je ipak indikativniji reper u odnosu na kupon od 4,785 odsto. Činjenica da je obveznica izdata uz diskont (popust) može reflektovati nedostatak povjerenja u ponuđeni kupon, te da je zbog višeg nivoa percipiranog rizika zahtijevana dodatna nagrada. Ovo zaduženje jeste ostvareno po boljim uslovima u odnosu na neke države okruženja, pa čak i na neke države EU, poput Rumunije, koja je, recimo, prošle godine izdala četiri milijarde euroobveznica sa rokom dospijeća sedam godina i kuponom od 5,375 odsto. Međutim, ostvareni uslovi koje je dostigla Crna Gora značajno su lošiji u odnosu na prosjek EU. Ilustrativni su primjeri nekih relativno manje razvijenih država poput Bugarske, ili osrednjih u pogledu uspješnosti EU ekonomija, poput Italije ili Portugala. Bugarska je nedavno izdala 1,75 milijardi eura sa rokom dospijeća osam godina i sa kuponom 3,625 odsto. Zatim, primjera radi, Italija je nedavno izdala obveznicu sa rokom 15 godina i kuponom 4,15 odsto. Finansijski je postulat da duži rok implicira veći kupon. Italijanski primjer ukazuje da oni vrlo lako postižu atraktivnije uslove zaduživanja u odnosu na našu državu, čak i na znatno duži rok. Bitno je naglasiti da je kreditni rejting svih država EU u investicionoj zoni, što olakšava zaduživanje po povoljnijim uslovima – pojasnio je Vučinić.

U poslednjih osam godina pet puta smo se zadužili kroz emisiju obveznica na iznos od preko 500 miliona eura. U naredne dvije godine treba da vratimo euroobveznice iz 2019. i 2020. godine. Da li rekordna zaduženja ili zaduženja od preko 500 miliona eura za Crnu Goru polako postaju redovna pojava?

Izdavanje obveznica ovog tipa predstavlja klasičnu operaciju refinansiranja duga. Svojstvena je državama koje žele da dugoročno i strateški restrukturiraju dug. Obično se izdaju nove obveznice kako bi se otplatio dug koji dospijeva ili ima veći trošak, što doprinosi efikasnijem upravljanju likvidnošću, uz često iskorišćavanje povoljnih uslova na tržištu. Međutim, razmjere ovog zadužanja su značajne i mogu preko noći lansirati odnos javnog duga prema BDP-u sa oko 60 odsto na blizu 90 odsto, što predstavlja dramatičan skok. Ipak, u kratkoročnom periodu dug će se smanjivati, a ekonomija prema prognozama povećavati, što će u sadejstvu smanjivati ovaj količnik od vrhunca neposredno nakon zaduženja do nižih vrijednosti. Zatim će ovaj količnik nekim novim zaduženjem ponovo vrtoglavo porasti. Takođe, posebno je problematično zaduženje u ovim obimu sa stanovišta kreditnog rejtinga države, koji je još uvijek u domenu spekulacionog. Stoga su ovako drastične promjene razlog za brigu.

Kako generalno gledate na finansije Crne Gore? Ova godina je prva u kojoj se primjenjuje "Evropa sad 2" i u kojoj treba da nadoknadimo smanjenje doprinosa za PIO kroz razne vrste poreza?

Politika fiskalne ekspanzije u pogledu radikalnih smanjivanja nameta na zaradu nije bila smislena i učinkovita. Ona je dodatno stvorila pritisak na ionako preopterećeni budžet. Takva politika karakteristična je za države poreske rajeve, poput država Persijskog zaliva, Monaka, Švajcarske i brojnih drugih. Crna Gora oficijelno nije definisala strategiju koja bi je vodila u tom pravcu.

Gledajući iz aktuelne prizme kreditne pozicije, država plaća danak svom i dalje spekulacionom rejtingu, koji je doduše za nijansu popravljen u poslednjih par godina. Međutim, trebalo je raditi na njegovom radikalnom unapređenju i prelasku u investicioni sektor, što bi omogućilo daleko povoljniji kreditni položaj i otvorilo prostor za povoljnija zaduživanja, usmjerena na investicione projekte, a ne na pružanje privremenog olakšanja bremenitom budžetu.