Vijeće koje je danas vodilo pomenuto ročište činile su sudije Vesna Moštrokol, Srđa Vujović i Predrag Tabaš.
Đokaj je ponovio da se kaje zbog ubistva Šejle Bakije i kazao da je sam sebe osudio.
Vrhovno državno tužilaštvo je predložilo da sud odbaci žalbu i potvrdi presudu.
Stav advokata Srđana Lješkovića, kako saznaje portal Dan, je da je njegovo prisustvo na današnjem ročištu poslenja radnja koju je poduzeo kao branilac u ovom postupku.
Sud će odluku na pomenutu žalbu donijeti u zakonom predviđenom roku.
Podsjećamo, Ilir Đokaj je 15.4.2024. u Višem sudu u Podgorici osuđen na 40 godina dugotrajnog zatvora, zbog ubistva iz niskih pobuda nevjenčane supruge Šejle Bakije (19), 30. septembra 2021. godine u Tuzima.
Navodi iz žalbe na presudu:
- Presudom Višeg suda u Podgoric K.br. 36/22 od 15.04.2024. godine Đokaj Ilir oglašen je krivim zbog krivičnog djela teško ubistvo iz čl. 144 tač. 4 Krivičnog zakonika Crne Gore, u sticaju sa krivičnim djelom ubistvo u pokušaju iz čl. 143 u vezi čl. 20 Krivičnog zakonika Crne Gore i krivičnim djelom nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija iz čl. 403 st. 1 Krivičnog zakonika Crne Gore i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 40 (četrdeset) godina, u koji kaznu mu se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru, počev od 04.10.2021. godine pa nadalje. Međutim, navedena presuda se zasniva na bitnim povredama odredaba krivičnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te na povredama Krivičnog zakonika, a i kazna izrečena okrivljenom je nepravilno određena i odmjerena - dio je iz žalbe koju je odbrana Đokaja predala nakon presude od 40 godina zatvora.
U pomenutom dokumentu ističe se da je "u ponovnom postupku, neophodno da prvostepeni sud otkloni bitne povrede odredaba krivičnog postupka, kao i druge navedene nepravilnosti, te da provede ranije provedene dokaze, kao i druge na koje se žalbom ukazuje, pa je zatim neophodno iste svestranije analizirati i cijeniti, kako pojedinačno, tako i umeđusobnoj povezanosti, a posebno u vezi sa odbranom okrivljenog, nakon čega će biti u mogućnosti da donese pravilnu i na zakonu zasnovanu odluku".
- Prvostepeni sud je bio dužan da određeno i potpuno iznese koje činjenice i iz kojih razloga uzima kao dokazane ili nedokazane, dajući pritom naročito ocjenu vjerodostojnosti protivrječnih dokaza, kojim razlozima se rukovodio prilikom rješavanja pravnih pitanja, a naročito prilikom utvrđivanja da li postoji krivično djelo i krivica mog branjenika, kojem se ne smije otežavati ionako težak položaj. Da je prvostepena presuda zahvaćena i povredama Krivičnog zakonika zbog čega je izreka presude protivrječna obrazloženju a ogleda se u primijenjenim odredbama člana 48 st. 1, dok se u obrazloženju navode odredbe člana 48 st. 2, tač. 1 i odredbe čl. 51, koje izreka ne sadrži, pa se i zbog ovih povreda prvostepena presuda mora ukinuti i vratiti sudu na ponovno odlučivanje - stav je odbrane koji je naveden u žalbi.
U žalbi se navodi da "prvostepeni sud prilikom odlučivanja o vrsti i visini kazne okrivljenom za krivično djelo stavljeno mu na teret, a za koje je oglašen krivim, u smislu odredbi čl. 42 KZ CG, nije utvrdio sve okolnosti pod kojima je isto izvršeno i okolnosti koje se odnose na ličnost okrivljenog, a koje su od značaja za odmjeravanje kazne. Odredbom čl. 42, propisana su opšta pravila o odmjeravanju kazne i u stavu 1 određeno da će sud učiniocu krivičnog djela odmjeriti kaznu u granicama koje su zakonom propisane za to djelo, imajući u vidu svrhu kažnjavanja i uzimajući u obzir sve okolnosti koje utiču da kazna bude manja ili veća (olakšavajuće i otežavajuće okolnosti), a naročito stepen krivice, pobude iz kojih je djelo učinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, okolnosti pod kojima je djelo učinjeno, raniji život učinioca, njegove lične prilike, njegovo držanje poslije učinjenog krivičnog djela kao i druge okolnosti koje se odnose na ličnost učinioca"..
- Međutim, kada se ima navedeno u vidu kazna je previsoko odmjerena a prvostepeni sud nije uopšte cijenio olakšavajuće okolnosti na strani okrivljenog, pa je u konkretnom kazna morala biti blaža | srazmjerna izvršenom djelu i okrivljenom kao izvršiocu, Pobijana presuda skoro u cjelosti sadrži one dokaze i svedočenja koja isključivo idu na štetu mom branjeniku, dok se samo ovlaš navode iskazi svjedoka koji su bez značaja, kako to navodi prvostepeni sud u donošenju odluke i ocjeni izvedenih dokaza, što je apsolutno suprotno odredbi čl. 4 st. 2 ZKP-a kojom je propisano pravo da se okrivljenom mora omogućiti da se izjasni o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist - istaknuto je u žalbi koju je ranije predao advokat Lješković.
Odbrana dalje dodaje da to "sa razloga što je prvostepeni sud odbacio skoro sve predloge odbrane koji bi mogli ići u korist mom branjeniku a koje je prvostepeni sud naveo, doduše samo taksativno na stranama 17,18, 19, 20 i 21 presude, jer se u obrazloženju nije ni potrudio da uvrsti objašnjenje zašto su odbijeni na koji način je zanemario zakonske odredbe koje govore o stepenu dokazne snage na najvećem nivou".
- Na prvom mjestu je nepotpun nalaz vještaka medicinske struke koji se bazira na davanje nalaza i mišljenja ograničenog samo na deliktni slučaj. Odbrana je pokušala da ukaže vještacima i sudu da je u konkretnom riječ o odnosu dvoje ljudi u zajednici koja je trajala u kojoj su bile stvorene bliske veze komunikacije i usled nekih okolnosti koje su ostale nerazjašnjene, dolazi do nepremostivih razlika, a samog kritičnog dana se izgovaraju teške i uvredljive riječi mom branjeniku, za koje vještaci nijesu dali odgovor kako su uticale na njegovo emotivno stanje a koje je u kontinuitetu trpio više mjeseci a samog kritičnog dana više od pola sata. Da je struktura ličnosti mom branjeniku bila drugačija od zaključka prvostepenog suda potvrđena je iskazima skoro svih svjedoka, gdje se navodi da je bio pažljiv, da je poštovao i oštećenu i njenu porodicu, kao i to da niko nikada nije vidio da je bio agresivan ili grub u odnosima prema drugim ljudima a naročito prema oštećenoj. Dakle, prvostepeni sud nije dao nalog vještacima da sačini nalaz na osnovu potpunog uvida u odnos između dvoje ljudi, koji je doveo do reakcije sa nepopravljivim posledicama, odnosno predeliktno, deliktno i postdeliktno stanje i tek nakon objektivne ocjene sačini nalaz i dostavi mišljenje- stav je odbrane.
Dalje je u žalbi advokat Lješković je naveo da "u obrazloženju presude sud navodi da je moj branjenik bio svjestan surovih i nečovječnih akata koje preduzima, ali je činjenica da on ništa voljno nije preduzeo i da se nije radilo o umišljaju, nego o stanju privremene duševne poremećenosti, da je prvostepeni sud naveo da njegova svijest nije bila pomućena, iako na glavnom pretresu navodi da mu je „pred očima sve bilo bijelo", što u sudskoj praksi znači sumračnu svijest koja isključuje uračunljivost, gdje kod optuženog nije postojala namjera da uopšte liši života osobu koji voli, niti bilo koga jer je više puta naveo da je imao pištolj kao rezultat straha koji je osjećao od porodice oštećenih. Sud nije želio ni da pokuša da sazna, niti je dao u zadatak vještacima da se utvrde okolnosti koje su dovele do toga da osoba koja se bavi slikarstvom, koji je višestruko nagrađivan slikar u zemlji i inostranstvu da nosi pištolj i na kraju ga upotrijebi, iako sudska praksa i istorija ne poznaju osobe slikare koji su po svojoj prirodi hladnokrvne ubice".
- Prvostepena presuda zahvaćena je bitnim povredama krivičnog postupka postupka koje se ogledaju se u tome što je izreka prvostepene presuda nejasna i protivurječna razlozima i što nema razloga o odlučnim činjenicama, a dati razlozi su nejasni. U postupku donošenja pobijane presude činjenično stanje nije potpuno, a time ni pravilno utvrđeno, jer prvostepeni sud nije u potpunosti razjasnio sve činjenice važne za donošenje pravilne i zakonite odluke, što predstavlja razlog zbog kojeg pobijanu presudu valja ukinuti i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno suđenje - navodi su iz žalbe na presudu.
Odbrana smatra da "u postupku na nesumnjiv način nije utvrđena nijedna odlučna činjenica"
-. Da bi se govorilo o navedenom na to treba nesumnjivo da ukazuju dokazi. Međutim, istih u tom pogledu nema, a okrivljeni je iznio odbranu u kojoj je naveo sve relevantne činjenice i okolnosti koje nijesu osporene dokazima, a odbranu okrivljenog i druge dokaze prvostepeni sud je morao cijeniti svestranije i podrobnije a ne na način kako je to uradio. Stepen dokazne snage činjenica utvrđenih u toku krivičnog postupka, potreban da bi se neko lice oglasilo krivim, mora biti na najvećem nivou, odnosno na nivou pune izvjesnosti i uvjerljivosti, bez ostavljanja imalo sumnje, da se predmetni događaj nije odigrao na način kao je to predstavljeno dispozitivom optužnog akta - smatra odbrana.
Advokat Lješković je u dokumentu istakao da "vještačenje se mora povjeriti komisiji vještaka specijalizovane ustanove Sudsko psihijatrijskog odbora Medicinskog fakulteta, koji bi sačinili stvarno nepristrasan nalaz i nakon toga dali mišljenje".
- Tokom cijelog postupka prvostepeni sud je dozvolio da svako lice koje je htjelo da nešto kaže protiv mog branjenika bilo da je to tužilac, svjedoci oštećene strane ili punomoćnik oštećenih, to uradi i to koliko god hoće vremena i po mogućnosti što surovije, odbijajući svaki pokušaj odbrane da se mora čuti i druga strana. Prvostepeni sud u obrazloženju presude potpuno zanemaruje svedočki iskaz Stijepčević Branka, koji je nepristrasno svjedočio o ličnosti optuženog kojeg poznaje preko 10 godina, gdje čak i navodi koliko je to nebitno, pa je na strani 120 presude, naveo da nije prihvatio ni dio iskaza sada pokojnog svjedoka Gilić Besima u kom je naveo da se oštećena žalila na majku koja je imala primjedbe da je optuženi druge vjere, jer su to negirali oštećeni Bakija Indira, Bakija Bada i Bakija Šaban, a sve ostale iskaze svedoka na strani optuženog okarakterisao da su bez uticaja na drugačije presudenje - ukazano je u žalbi.
Navodi tužilaštva:
Više državno tužilaštvo u Podgorici podiglo je ranije optužnicu protiv Ilira Đokaja, kojeg terete da je 30. septembra 2021. u Tuzima ubio nevjenčanu suprugu Šejlu Bakiju (19). Tada je ranjen i Šejlin otac Šaban Bakija.
Đokaju je pomenutog dana, oko 15.15 u Tuzima, u naselju Karabuško polje sa umišljajem i iz niskih pobuda lišio života Šejlu Bakiju, pri čemu je sa umišljajem doveo u opasnost život oštećenih Šabana, Indire i Bada Bakije.
– On je na terasi porodične kuće oštećenih, iz obijesti i osjećaja posjedovanja oštećene Šejle Bakije, a zbog njenog odbijanja da obnovi ranije prekinutu vanbračnu zajednicu sa njim, ispod dukserice uzeo pištolj i ispalio nekoliko projektila u pravcu oštećene, od kojih je zadobila teške i po život opasne povrede usled kojih je nastupila smrt – navodi se u spisima predmeta i dodaje da je tom prilikom pogođen i Bade Bakija, koji je zadobio teške tjelesne povrede.
Dalje se navodi da se osumnjičeni Đokaj udaljio prema vozilu parkiranom ispred kuće, a kada je vidio da Šaban Bakija ide za njim, ispalio je još jedan projektil u njegovom pravcu, koji ga je pogodio.
– Pošto je ušao u svoje vozilo, u trenutku dok su se na terasi nalazile oštećena Indira i Bada Bakija, ispalio je još dva projektila u njihovom pravcu, a potom se udaljio sa lica mjesta – navodi su istrage.
