Proces izmjena i dopuna Zakonika o krivičnom postupku potrebno je što prije okončati kako bi se ograničila mogućnost sprovođenja sporazuma o priznanju krivice za određena krivična djela, kao što su trgovina ljudima, pranje novca, teško ubistvo i krivična djela protiv polne slobode. To je početkom sedmice ocijenjeno u drugom dijelu godišnje konferencije "Efekti upotrebe sporazuma o priznanju krivice u crnogorskom pravosuđu", koju je organizovao Centar za monitoring i istraživanje (CEMI).

I ranije je s raznih adresa i u više navrata ukazivano i upozoravano na moguće zloupotrebe sporazuma o priznanju krivice.

Jedno prošle godine rađeno istraživanje pokazalo je da je među tužiocima Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) najviše sporazuma od 2016. godine do 2021. zaključila Mira Samardžić (62), zatim Saša Čađenović (13) i Tatjana Žižić (13) a najmanje Stojanka Radović (3), Zorica Milanović (1) i Lidija Vukčević (1). Kad je u pitanju VDT u Podgorici, sporazum o priznanju krivice u istom periodu najčešće su zaključivali Tatjana Begović (67), Maja Jovanović (59) i Zoran Vučinić (48). U Višem sudu u Podgorici najviše sporazuma SDT-a usvojio je Boris Savić (43), a VDT-a Predrag Tabaš (140). Kako je tada saopšteno, od ukupno zaključenih 326 sporazuma o priznanju krivice SDT-a, odbijeno je samo 10, odnosno 3,1 odsto.

Nakon hapšenja specijalnog tužioca Saše Čađenovića zbog sumnje da je sarađivao s "kavačkim klanom" problematizovano je pitanje eventualnog preispitivanja sporazuma o priznanju krivice koje je on sklopio. Da to treba učiniti tada se saglasio i poznati advokat Borivoje Borović.

– Čađenović je sklopio veliki broj sporazuma o priznanju krivice, a takvim pravnim institutima tužilaštvo je pribjegavalo kad nije imalo jake dokaze. Takođe, sporazumi su primjenjivani kada se željela izbjeći veća kazna za počinioce teških krivičnih djela, na primjer u slučaju Svetozara Marovića, jer je njemu taj sporazum suštinski omogućio da ne odgovara i ne završi u zatvoru – kazao je tada Borović za "Dan".

Iz Centra za građanske slobode (CEGAS) nedavno su ukazali na brojne nelogičnosti i moguće zloupotrebe instituta sporazumnog priznanja krivice.

– Odmjeravajući sankcije za najteža krivična djela, tužioci su često išli ispod zakonskog minimuma, a nije bio rijedak slučaj da se za lakša krivična djela utvrđuju teže zakonske kazne od onih koje su utvrđene za organizovani kriminal i korupciju. Promjenom ZKP-a 2015. godine krenula je značajna upotreba ovog pravnog instituta, jer je, u konačnom, bila ukinuta nemogućnost zaključivanja ovog sporazuma kod krivičnih djela gdje sankcija premašuje zatvorsku kaznu od deset i više godina, kao i kod djela organizovanog kriminala i korupcije. Tada kreće skok u brojkama zaključenih sporazuma u Višem državnom tužilaštvu (2016. godine – 42 zaključena sporazuma; 2017 – 55 zaključenih sporazuma; 2018 – 60 zaključenih sporazuma; 2019 – 113 zaključenih sporazuma; 2020 – 158 zaključenih sporazuma i 2021. godine sa padom na 82 zaključena sporazuma), a sama činjenica da je SDT prednjačio u zaključenju ovog instituta može govoriti o brojnim zloupotrebama – ocijenili su iz CEGAS-a.

Predsjednik Upravnog odbora CEMI-ja Zlatko Vujović konstastovao je na nedavno održanoj konferenciji da su primjenom sporazuma o priznanju krivice u proteklih 13 godina brže završeni mnogi krivični postupci i da su smanjeni troškovi, ali da postoji zabrinutost oko toga da li su zaštićeni interesi zakonitosti i pravičnosti.

On je podsjetio da Evropska komisija već tri godine ponavlja ocjenu o prekomjernom korišćenju sporazuma o priznanju krivice, naročito u predmetima organizovanog kriminala i visoke korupcije.

–Uvođenjem ovog instituta bilo je propisano da se sporazum o priznanju krivice može primijeniti za krivična djela za koja je zaprijećena kazna do deset godina, da bi promjenama koje su donesene kasnije ovo tumačenje bilo prošireno, pa je to sad moguće i za najteža krivična djela – naveo je Vujović.

Advokatica Marijana Laković Drašković ukazala je da se, prema podacima iz godišnjih izvještaja o radu Tužilačkog savjeta i državnog tužilaštva od 2016. godine do 2021. godine, primjećuje kontinuirani rast zaključenih sporazuma o priznanju krivice, dok je u 2021. i 2022. godini vidljiv trend opadanja zaključenih sporazuma, odnosno presuda donesenih na osnovu sporazuma. Ona je navela da je 2016. godine bilo 167 zaključenih sporazuma, 2017. godine 240, 2018. godine 298, 2019. godine 371, 2020. godine 559, a 2021. godine 290 sporazuma. Upozorila je i da je primijećeno da državni tužioci zaključuju sporazume sa licima koja su više puta osuđivana.

– Smatram važnim što prije završiti rad na izradi izmjena i dopuna Zakona o krivičnom postupku na način što će se ograničiti mogućnost zaključivanja sporazuma o priznanju krivice za krivična djela trgovina ljudima, pranje novca, teško ubistvo, krivično djelo protiv polne slobode, a naročito ukoliko je krivično djelo protiv polne slobode učinjeno na štetu maloljetnog lica – kazala je Laković Drašković.

R.H.