Organizovane kriminalne grupe svoju moć i uticaj mjere imovinom. Pored imovine, ono što im je i od velikog značaja jeste i broj članova grupa. Preko imovine i novca balkanske kriminalne grupe sprovode svoju moć i uticaje i ostvaruju konekcije koje su im potrebne radi realizovanja krivičnih djela. Ono što im je vrlo važno, novac stečen od kriminala pruža im i mogućnost da svoje konekcije i djelovanja prošire i preko granica države. Ipak, tako stečena imovina kroz krivična djela kao što su prodaja droge, najčešće kokaina, planirane likvidacije i druge nelegalne radnje, postaje sumnjiva i često predmet istrage.
Nakon što nadležni državni organi sprovedu istrage, postane jasno ko od vođa i kriminalnih klanova raspolaže imovinom sumnjivog porijekla. Često je slučaj da novac, stanovi, kuće, vozila i drugo određeni članovi kriminalnih grupa pokušavaju da prikriju tako što se papirološki ne vodi na njihova imena, već na osobe od povjerenja, kao što su članovi familije, provjereni prijatenji i drugi pripadnici klana.
Ponovno korišćenje oduzete imovine stečene kriminalom otvara mogućnost jačanju otpornosti na organizovani kriminal i izgradnji povjerenja između civilnog društva i vlasti šest zemalja Zapadnog Balkana: Albanije, Bosne i Hercegovine, Kosova, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Srbije, naveli su iz Globalne inicijative za borbu protiv transnacionalnog organizovanog kriminala.
Izvještaj "Ponovno korišćenje oduzete imovine u društvene svrhe" razmatra praksu ponovnog korišćenja oduzete imovine u društvene svrhe, ulogu civilnog društva u ovom procesu, kao i korisnike te imovine.
Kako je pojašnjeno, idealan model kriminalnog ponašanja ima optimalan balans niskog rizika i velike nagrade. Oduzimanje prihoda od kriminalnih aktivnosti kroz povraćaj imovine ne bi značajno uvećao rizik od izvršenja krivičnih djela, ali bi istovremeno smanjio potencijalnu dobit koju je izvršilac stekao. Time zločin postaje manje unosan, a samim tim i manje privlačan.
- Organizacije civilnog društva na Zapadnom Balkanu često su razočarane time što vide kriminalce i korumpirane političare kako profitiraju od nezakonitih aktivnosti i pritom uspijevaju da zadrže svoju nezakonito stečenu dobit. Oni takođe ističu problem nedovoljnih sredstava potrebnih za obavljanje njihovog rada i pomoći u pružanju podrške svojim zajednicama. Oduzimanje dobiti stečene krivičnim djelima i korišćenje istih za finansiranje projekata u zajednici pomaže u rješavanju oba problema istovremeno.
Oduzimanje i ponovno korišćenje imovine nije jednostavan postupak. U širem smislu, to je proces od četiri faze. U prvoj, predistražnoj fazi, istražitelji prikupljaju podatke o prihodu od kriminala. U drugoj fazi utvrđuje se vlasništvo kroz finansijske provjere i pripremu predmeta za treću, sudsku fazu, u kojoj se okrivljeno lice ili osuđuje ili oslobađa, a donosi se i odluka o oduzimanju. U četvrtoj fazi država raspolaže oduzetom imovinom, uključujući i njeno davanje na dalje korišćenje u društvene svrhe - navode iz GI.
Oduzimanje prihoda od kriminala i njegovo ponovno korišćenje u zajednici čini kriminal manje privlačnim, uskraćuje kriminalcima sredstva kojima bi se finansirale druge nedozvoljene aktivnosti ili kojima bi se kupovala moć. Umjesto toga, javnim institucijama i civilnom društvu se obezbjeđuju preko potrebni resursi, jača se kultura zakonitosti, pravednosti i jednakosti i stvaraju se opipljiva javna dobra. Ponovno korišćenje imovine u društvene svrhe oduzima imovinu stečenu krivičnim djelima i distribuira je zajednicama. Pomaže ne samo u izgradnji otpornosti zajednice na organizovani kriminal, već i u stvaranju bližih partnerstva između sektora civilnog društva i vlada na Zapadnom Balkanu. Do sada je ova praksa korišćena samo u ograničenom obimu u zemljama WB6, i uz izvjestan početni uspjeh. To pitanje zaslužuje veću pažnju.
Globalni indeks organizovanog kriminala za 2021. godinu pokazuje da se četiri zemlje (Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Srbija) nalaze među prvih deset evropskih zemalja sa najvišom stopom organizovanog kriminala.
