Kritike na račun crnogorskog pravosuđa nižu se već decenijama i sa domaćih i sa međunarodnih adresa. Gotovo sve ankete pokazuju da je povjerenje građana u pravosudni sistem na veoma niskom nivou, reforme se najavljuju, a veoma sporo sprovode i njihovi efekti možda su tek počeli da se naziru poslednjih godina, odnosno nakon smjene trodecenijske vlasti u kojoj je dominantnu ulogu imala trenutno najjača opoziciona partija – Demokratska partija socijalista (DPS).

Da je korupcija odavno ukorijenjena među sudijama i tužiocima (čast rijetkim izuzecima) javna je tajna odavno, a iz Brisela redovno stižu upozorenja da se Crna Gora ne može pridružiti Evropskoj uniji dok se ne izbori s visokom korupcijom i dok se ne uspostavi vladavina prava. Kako su poslednjih decenija u Crnoj Gori "djelioci pravde" kreirali sudbine mnogih ljudi znalo se i ranije, ali je falilo dokaza, a bogami i političke volje da se to pitanje makar pokuša riješiti. Sprega policije, tužilaštva i sudstva zarobila je pravni sistem u našoj zemlji do te mjere da je običan građanin odavno prestao da vjeruje u krilaticu da je "pravda spora, ali dostižna".

Nakon smjene trodecenijske vlasti 30. avgusta 2020. godine počelo je da se nazire svjetlo na kraju tunela, a tada je počelo i da se odmotava klupko mutnih radnji u crnogorskom pravosuđu.

Lisice su stavljene na ruke bivšoj predsjednici Vrhovnog suda Vesni Medenici, bivšem predsjedniku Privrednog suda Blažu Jovaniću i bivšem specijalnom tužiocu Saši Čađenoviću, a suspendovana specijalna tužiteljka Lidija Mitrović prvostepeno je osuđena za zloupotrebu položaja. A to je, kažu upućeni, samo vrh ledenog brijega.

Da je tek zagrebano po površini "trulih dasaka" u crnogorskom pravosuđu potvrđuju i optužbe koje je sudija podgoričkog Višeg suda Suzana Mugoša nedavno izrekla na račun kolega iz Apelacionog suda, navodeći da vjeruje da je kupljena odluka o ukidanju presude za tzv. državni udar koju je ona prethodno izrekla. Uslijedilo je reagovanje iz Apelacionog suda, odakle su pozvali Specijalno državno tužilaštvo da odmah ispita navode Mugoše, a predsjednik Višeg suda Boris Savić pokrenuo je inicijativu za utvrđivanje njene dispciplinske odgovornosti. O dubini problema u kojima se guši crnogorsko pravosuđe svjedoči i prepiska koju objavljuju "Vijesti", a koja se odnosi na poruke iz mobilnog telefona Vesne Medenice koje je ona razmjenjivala sa sudijama, tužiocima i predsjednicom Sudskog savjeta i koje bi mogle da ukazuju na nezakonit uticaj.

Može li se crnogorsko pravosuđe očistiti od korupciji sklonih nosilaca pravosudnih funkcija kroz najavljeni veting? I može li se reforma sprovesti ako u sudijskim i tužilačkim redovima i dalje imamo kompromitovane kadrove? Pesimisti bi rekli – teško. Optimizma, međutim, ne smije da fali ako je cilj bolje i pravednije društvo.

Međutim, sagovornici našeg lista nijesu baš optimistični kad je u pitanju skorija reforma pravosuđa.

– Objavljivanje prepiski bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i njenih saradnika iz sudova do srži je ogolilo trulež pravosudnog sistema i to je još jedan pokazatelj zarobljenosti naše države – kazala je za "Dan" Ines Mrdović, direktorica Akcije za socijalnu pravdu (ASP).

Prema njenim riječima, prepiske u kojima Medenica od kolega traži informacije o određenim predmetima, u kojima joj sudije podnose "raport", u kojima ona daje "sugestije", samo su vrh ledenog brijega u odnosu na pravo stanje. Ona smatra da se kompletna istina vjerovatno neće saznati.

– Građani su mogli da se uvjere u jedan zapanjujući nivo snishodljivosti, poltronstva i servilnosti, iz čega proističe spremnost da se gazi po propisima i da se zloupotrebljavaju ovlašćenja. Međutim, ono što je posebno frapantno jeste spremnost da pravdaju svoje postupke i odbijaju odgovornost, odnosno da javno istupaju kao da su ni luk jeli, ni luk mirisali, a više je nego zrelo za podnošenje ostavki mnogih. Najnovije optužbe vjerovatno su samo vrh ledenog brijega u odnosu na ono što se sve događalo u pravosudnom sistemu u poslednjim godinama i duže, a najveći dio toga se vjerovatno nikada neće ni saznati. Bez želje za generalizovanjem, ali većina građana zna da je u pravosuđu voda stigla ne do poda, već je odavno "probila dalje" – smatra Mrdović.

I advokat Borivoje Borović u izjavi za "Dan" ocjenjuje da je odavno jasno da u Crnoj Gori postoji kontrola svih sudskih postupaka.

- I to ne samo prvostepenih odluka, već sam se ja čudio i za neke odluke Apelacionog suda – kazao je Borović.

Mrdović i on su saglasni da je reforma pravosuđa u postojećim uslovima nemoguća. Da bi došlo do reforme, ističu oni, potrebna je i politička volja.

– Sa kompromitovanim kadrom nije moguća bilo kakva reforma. S druge strane, ustavna pravosudna reforma zavisi od dvotrećinske većine, koju će biti teško obezbijediti. Ustavom su, kroz načelo stalnosti sudijske funkcije, nosioci sudske vlasti zaštićeni kao bijeli medvjedi, ali za razliku od razvijenih demokratskih sistema, vidimo da su mnogi tu ustavnu garanciju u dobroj mjeri zloupotrebljavali kroz isporučivanje nepravde, a ne pravde. Dok se ne postigne potrebna dvotrećinska većina, bilo bi neophodno ići sa određenim zakonskim izmjenama, u mjeri mogućeg, kako bi se proširile situacije kada se sudije ili tužioci mogu razriješiti, mimo onoga što je sada zakonskim rješenjima "zakucano". To bi doprinijelo pročišćenju pravosudnog sistema – smatra Mrdović.