Tako glasi obrazloženje vijeća Višeg suda u Podgorici koje je po drugi put izuzelo "Anom" dokaze iz optužnice protiv devetorice optuženih za stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge. Optuženi su Milan Janković, Toni Junčaj, Darko i Božidar Vukčević, Slađan Đinović, Spasoje Zlatičanin, Alen Đoljević, Filip Krstonijević i Milan Milović. Odluku je donijelo vijeće kojim je predsjedavao sudija Nenad Vujanović, a članovi su bili Zoran Radović i Boris Savić.
Kao i prethodnog puta kada su izuzeli "Anom" prepiske iz spisa predmeta, koje rješenje je ukinuo Apelacioni sud, vijeće je utvrdilo da je na osnovu dostavljenih spisa utvrđeno da je SDT-u sporne dokaze dostavio FBI, odnosno Sjedinjene Američke Države. Odbrana je tražila da se prepiske izuzmu iz dokaznog materijala, navodeći da su pravno nevaljane, a advokat Nikola Ivanović dostavio je sudu dvije presude suda u Njemačkoj kojim su iz istog razloga takvi dokazi označeni kao nevaljani. Američko Ministarstvo pravde odgovorilo je na dopis SDT-a tvrdeći da ne znaju ko je FBI dostavio sporne prepiske, pa se ne zna na osnovu čije naredbe su osumnjičeni priskuškivani. Ovog puta išli su i korak dalje u obrazloženju svojih tvrdnji da "Anom" ne može biti zakonit dokaz. U rješenju su naveli i dopise iz SAD u kojima je izričito navedeno da ta zemlja ne dozvoljava suđenje svojim državljanima na osnovu dokaza sa "Anom" aplikacije. Ističu da je za donošenje odluke od značaja i ono što je konstatovano u odgovoru nadležnih organa SAD na obje zamolnice.
U odgovorima je navedeno da se četvrti Amandman Ustava SAD ne primjenjuje na korisnike "Anom" platformi koji nijesu bili državljani SAD i nijesu se nalazili u toj zemlji, te da se nijedna poruka razmijenjena između stranih korisnika nije realizovala preko infrastrukture Amerike, tako da nijesu bile podložne Zakonu o prisluškivanju i praćenju, te čl. 2510 i nadalje Krivičnog zakonika SAD.
– Iz ovoga se može zaključiti da pribavljene komunikacije "Anom", a koje bi se odnosile na američke državljane, zatim komunikacije koje su ostvarivane sa teritorije te države, ili, ukoliko bi bila korištena infrastruktura te države, ne bi bile pribavljene u skladu sa zakonima i Ustavom SAD, kada su u pitanju osnovna ljudska prava koja propisuje četvrti amandman te države i pravila o prisluškivanju, što znači da se ovi podaci i sadržina komunikacija na teritoriji te države ne bi mogli koristiti kao dokaz u krivičnom postupku protiv američkih državljana, već je poznato samo da se krivični postupci u toj zemlji vode protiv lica koja su drugim licima omogućila ostvarivanje navedenih komunikacija u kriminalne svrhe. To je još jedan argument koji je opredijelio ovaj sud da navedene dokaze ne prihvati kao pravno valjane, jer oni očigledno ni u SAD to nijesu kad su u pitanju njihovi državljani, a sve i da jesu, to ne bi značilo da bi bili pravno valjani i u našem pravnom sistemu jer je i dalje ostala nepoznata "treća zemlja", piše u odluci.