
U slučaju spajanja ovih postupaka, advokati odbrane su najavili novo odlaganje ročišta, koje je do sada u kontinuitetu odlagano već više od 20 puta. To je samo jedan u nizu zahtjeva SDT-a u poslednje vrijeme za spajanje postupaka, usled čega mnogi postupci kreću iznova. Da li će se ovaj konkretni zahtjev i svi ostali zahtjevi za spajanje postupaka koji su u poslednje vrijeme dostavljeni Višem sudu pokazati opravdanim i da li će ih sud prihvatiti biće poznato narednih dana. U svakom slučaju, ukoliko do toga dođe, evidentno je da će time biti stvoreni uslovi za dodatno odugovlačenje postupaka.
Iako je spajanje postupaka institut koji bi trebalo da dovede do ekonomičnosti, ubrzanja postupka i smanjenja troškova, u praksi on nerijetko ima suprotan efekat zato što dođe kasno, nerijetko i u fazi dokaznog postupka, pa suđenja moraju početi iznova, ukazuje advokat Veselin Radulović.
Kako ističe, nerijetko, umjesto efekta ekonomičnosti, imamo slučajeve da se predlozi za spajanje postupaka ne podnose blagovremeno, odnosno čim se utvrdi da za to postoje uslovi.
– Zbog toga onda imamo odlaganja ročišta dok se ne donese odluka o tom predlogu, posljedično prolongiranje i odluke o zakonitosti i opravdanosti optužnice, odnosno odugovlačenje postupka. Iako je nesporno da postoji značajan prostor i za unapređenje pravnog okvira, ovi slučajevi pokazuju da su ključni problemi koji uzrokuju neefikasno pravosuđe više u praksi – ocijenio je Radulović.
Advokat Andrijana Razić u izjavi za "Dan" podsjeća da je spajanje postupaka definisano u članu 31 Zakonika o krivičnom postupku, gdje je taksativno navedeno više uslova i kriterijuma usljed kojih može doći do ove, na neki način, vanredne procesne situacije u nekom krivičnom postupku.
– Ratio legis te odredbe jeste primarno ekonomičnost krivičnog postupka, jer se faktički više predmeta procesuira i završava kao jedan. Ta procesna radnja temeljno i suštinski nikada ne može značiti odugovlačenje ili usporavanje postupka, upravo zbog same sadržine i logike predmetne norme – objašnjava Razić.
Kako je dodala, ono zbog čega se u javnosti stiče percepcija i stvara se utisak da se tu radi o nekom usporavanju postupka jeste činjenica da je najčešće odbrana ta koja predlaže spajanje postupka kad se za to stvore zakonski uslovi, a to je tek u fazi potvrđivanja optužnice ili suđenja, jer je tužilaštvo organ koji upravlja fazom istrage i samo ono zna kada će, protiv kojeg lica i za koje krivično djelo pokrenuti određeni krivični postupak, odnosno podići optužnicu.
Inače, kako je ukazala, po zakonu je i sam tužilac ovlašćen da izvrši spajanje postupaka u fazi istrage. Drugim riječima, može se reći da je spajanje postupaka u nekim novijim slučajevima pred Višim sudom objektivno stvorilo utisak o usporavanju suđenja, ali, po mišljenju advokatice Razić, uzrok tome je vremensko taktiziranje tužilaštva u procesuiranju određenih okrivljenih, a iz razloga o kojima bi se moralo posebno polemisati.
Коментари (0)
Оставите свој коментар