Ovu odluku donijelo je vijeće Višeg suda u Podgorici kojim predsjedava sudija Sonja Keković na posljednjem suđenju Mandrapi. Sporni zapisnici i svjedočenja odnose se na primjenu mjera praćenja nad Mandrapom. Na ovu odluku žalilo se Specijalno državno tužilaštvo, a konačnu odluku donijeće Apelacioni sud. Mandrapin branilac, advokat Srđan Lješković u izjavi za "Dan", kazao je da je Apelacioni sud na ispitu da li će poštovati Ustav i zakone Crne Gore ili će da podlegne pritiscima.
Sudija Keković, izdvajajući ove dokaze kao nevaljane, pojasnila je da su sporne službene zabilješke sačinjene suprotno odredbi čl. 332 Zakona o kaznenom postupku Hrvatske.
– Imajući u vidu da su navedene službene zabilješke sačinjene povodom preduzetih radnji službenika policije Policijske uprave dubrovačko-neretvanske službe kriminalističke policije, bez naloga sudije za istragu, na zahtjev državnog tužioca ili, izuzetno, bez naloga državnog tužioca, kao i da su na okolnosti saznanja o tako preduzetim radnjama, saslušani u svojstvu svjedoka službenici policije, a da je odredbom čl. 335 st. 7 istog zakona, propisano da, ako su navedene radnje preduzete protivno odredbi čl. 332 ovog zakona, dokazi za koje se iz tako prikupljenih podataka saznalo, ne mogu se koristiti kao dokaz u postupku, sud je donio odluku o izdvajanju navedenih dokaza iz spisa predmeta – navela je sudija Keković.
Njenu odluku pozdravio je advokat Lješković, potvrđujući da sporni dokazi nijesu pribavljeni u skladu s odredbama procesnog zakona jer u konkretnom slučaju iz spisa predmeta proizilazi da nalog za provođenje praćenja nije dat od strane sudije za istragu niti od državnog tužioca, pa se isti ne mogu koristiti kao dokaz u postupku.
– Ostaje nejasno i nerazjašnjeno zašto hrvatska bezbjednosna služba Uskok nije lišila slobode mog branjenika i istog procesuirala, iako su protiv drugih lica za koje se navodi da su saizvršioci, pravosnažno okončani krivični postupci. Odgovor je jednostavan – moj branjenik nije taj koga su imali mogućnost da liše slobode ali to nijesu uradili – kaže Lješković.
Naglašava da je ovo pitanje trebalo riješiti u fazi potvrđivanja optužnice. Advokat tvrdi i da bi Uskok u Hrvatskoj pokrenuo postupak protiv Mandrape, da je postojala zakonska osnova.
– Znali su da ni protiv svojih građana ovakvi operativni podaci ne bi imali uporište u zakonu kao dokaz, a tako isto i protiv stranih državljana. Ovo kažem jer presuda i optužnica mogu se zasnivati samo na formalnim dokazima koji su izvedeni u krivičnom postupku koji su izvedeni od strane suda i pribavljeni u skladu sa ZKP-om, koji, prije svega, pruža garanciju zakonitosti prikupljanja i izvođenja takvih dokaza. Apelacioni sud jednostavno ne želi da prihvati da je zakonom koji oni moraju da poštuju i štite, jasno razgraničena nadležnost i opis policijskih poslova i radnji od onih dokaznih radnji koje se preduzimaju u skladu sa ZKP-om, a čiji rezultat mogu biti jedino dokazi prihvatljivi u krivičnom postupku. Korišćenje neformalnih dokaza ne može se dopustiti u fazi glavnog pretresa, a to Apelacioni Sud Crne Gore uporno pokušava. Apelacioni sud mora zauzeti stav po ovom pitanju, a ne igrati se pingpong loptice s Višim sudom. Viši sud je zauzeo svoj stav i čvrsto stoji iza njega. Nezauzimanje stava Apelacionog suda da li će se poštovati Ustav i zakoni Crne Gore, košta mog branjenika svakog sekunda koji nevin provede u Istražnom zatvoru – izričit je Lješković.
