Kako poručuju, takvo postupanje ograničava pravo građana i firmi na naknadu štete zbog nezakonitog ili nepravilnog rada državnih organa.
- U prvom slučaju, sudija Privrednog suda uputio je kompaniju Kips iz Podgorice da pokrene posebnu parnicu pred tim sudom, a za njeno vođenje je utrošila nepunih 14 i po hiljada eura, da bi se ispostavilo da je ona bila nepotrebna i suprotna zakonu. Firma je tražila naknadu štete od države, ali su podgorički Osnovni i Viši sud to odbili, sa obrazloženjem da nije bilo namjere da joj se nanese šteta - ističe se u saopštenju.
Dodaje se da je u drugom slučaju, kompanija Cijevna Komerc kupila zemljište od beogradske firme Omorika, koje se ispostavilo da je u vlasništvu Drine iz Goražda.
- Tužbom tvrdi da je država solidarno odgovorna jer su njeni organi doprinijeli sklapanju ništavog ugovora. Vrhovni sud je potvrdio stav podgoričkog Višeg i Osnovnog suda da u postupanju državnih organa nije bilo nepravilnog ili nezakonitog rada, odnosno "namjere ili nepažnje" - piše u saopštenju.
Dodaje se i da je Ustavni sud utvrdio da uslov postojanja "namjere ili nepažnje", koji su zahtijevali sudovi, ne postoji u Zakonu o obligacionim odnosima, podsjećajući da država odgovara za štetu nastalu nezakonitim ili nepravilnim radom državnih organa.
- Takvim tumačenjem bi se prevalio prekomjerni teret na građane, a sa druge strane državi bi bilo omogućeno da izbjegava sve posljedice sopstvenih grešaka - navodi se u odluci Ustavnog suda u slučaju kompanije Cijevna Komer.
Ističu da obrazloženje sudova da ne postoji odgovornost države Crne Gore jer u postupanju njenih organa nema nepravilnog niti nezakonitog organa, odnosno namjere ili nepažnje, ustavnopravno je neprihvatljivo, budući da su sudovi takvim tumačenjem, zapravo, "dopisali" uslove – namjeru i nepažnju, koje zakonodavac nije propisao.
Građani i firme, ističu sudije Ustavnog suda, ne moraju, kako kažu, da dokazuju namjeru ili nepažnju, jer se to traži jedino u regresnoj parnici, kada bi državni organ kao poslodavac htio da naknadi štetu od zaposlenog koji ju je prouzrokovao namjerno ili krajnom nepažnjom.
- Zaključak suda je da postupci pred redovnim sudovima nijesu vođeni u skladu sa pravom na pravično suđenje koje garantuje Evropska konvencija o ljudskim pravima, odnosno da su odluke bile proizvoljne. Ustavni sud je usvojio ustavne žalbe i u slučaju kompanije Cijevna Komerc predmet vratio Vrhovnom sudu, a u slučaju kompanije Kips Višem sudu na ponovni postupak i odlučivanje - zaključuje se u saopštenju.
