IBAR (Interim Benchmark Assessment Report) zapravo je ocjena koliko je država kandidat ispunila od privremenih mjerila u poglavljima 23 – pravosuđe i temeljna prava i 24 – pravda, sloboda i bezbjednost.

Vlada je najprije podnijela Skupštini predloge zakona koje treba usvojiti po hitnom postupku, a koji su uslov za dobijanje pozitivnog Izvještaja o realizaciji privremenih mjerila u poglavljima koja se tiču vladavine prava (IBAR) za Crnu Goru. Zakoni se odnose na unapređenje pravosuđa, pojačanu borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije i medijsku regulativu. Skupština je u sedmici za nama gotovo jednoglasno usvojila set od 12 zakona, čime se pokazalo ne da Crna Gora ima stabilnu vlast i odgovornu i konstruktivnu opoziciju, nego da su i jedni i drugi svjesni šta bi za njihov status kod zapadnih partnera značilo ako ne glasaju za pomenuta zakonska rješenja.

Osim seta zakona koji se odnose na medijsku regulativu, usvojeni su i predlog Zakona o lobiranju, izmjene i dopune Zakonika o krivičnom postupku i Zakona o sudovima, izmjene i dopune Zakona o Sudskom savjetu i sudijama, izmjene i dopune Zakona o Centru za obuku u sudstvu i državnom tužilaštvu, izmjene i dopune Zakona o Državnom tužilaštvu i izmjene i dopune Zakona o Specijalnom državnom tužilaštvu. Usvojeni su i predlog Zakona o sprečavanju korupcije i izmjene i dopune Zakona o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću.

Milatović vratio dva "IBAR zakona"

Evropska komisija je u međuvremenu dala zeleno svjetlo za tzv. IBAR zakone. Mišljenja i stručne i laičke javnosti o novim zakonskim rješenjima koja se tiču pravosuđa, sprečavanja korupcije i oduzimanja imovine stečene kriminalnom djelatnošću su podijeljena. Kao što je i očekivano, kritike pojedinih rješenja su neizbježne, a očekivanja prevelika. U jednom su, ipak, izgleda svi saglasni – mnogo će vremena proći dok se stvori klima za stvarnu primjenu novih zakonskih rješenja. Imamo zakone, ali nam fali i političke volje i volje nosilaca pravosudnih funkcija da se zaista krene u reforme i da se ono što piše u zakonima primijeni u praksi. Fali i stručnosti i znanja, a ponajviše hrabrosti da se oni kojima je to posao ponajprije suoče sa mafijom i izbore sa korupcijom u sopstvenim redovima.

U borbi protiv kriminala i korupcije najveća su očekivanja od Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), kojem će nova zakonska rješenja olakšati posao. To potvrđuje i poslanik Pokreta Evropa sad (PES) Darko Dragović, inače pravnik po struci.

– Novim zakonskim rješenjima smanjen je broj krivičnih djela u nadležnosti Specijalnog državnog tužilaštva. Te nadležnosti biće prenesene na druga tužilaštva. Ovakvo zakonsko rješenje je dobro jer SDT sada može u punom kadrovskom kapacitetu da se posveti gonjenju učinilaca krivičnih djela iz oblasti visoke korupcije i organizovanog kriminala. Jedan broj krivičnih djela koja su dosad bila u nadležnosti SDT-a prethodnom rukovodstvu tog tužilaštva služio je za popravljanje statistike, dajući lažnu sliku o kvalitetu borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala. Istovremeno, SDT nije mogao da se u punom kadrovskom kapacitetu posveti ozbiljnim i složenim predmetima koji u svojoj biti zaista predstavljaju organizovani kriminal. To ne znači da druga nadležna tužilaštva neće stručno, blagovremeno i kvalitetno voditi istrage protiv počinilaca krivičnih djela koja su dosad bila u nadležnosti SDT-a. Naprotiv. Tužioci u višim i osnovnim državnim tužilaštvima imaju dovoljno znanja i kapaciteta da časno i stručno rade svoj posao – kazao je Dragović za "Dan".

Komentarišući za "Dan" manjkavosti novih zakonskih rješenja, direktor Istraživačkog centra MANS-a Dejan Milovac se fokusirao na ona koja su "uža specijalnost" Mreže za afirmaciju nevladinog sektora. U pitanju su Zakon o oduzimanju imovine stečene kriminalnom djelatnošću i Zakon o sprečavanju korupcije.

– Kad je u pitanju Zakon o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću, nije nepoznanica da se MANS snažno zalaže za uvođenje takozvanog "italijanskog modela", ali, nažalost, tako nešto zahtijeva nivo političke volje i hrabrosti koji još uvijek ne vidimo na crnogorskoj političkoj sceni. Taj model podrazumijeva, između ostalog, oduzimanje imovine u građanskom postupku, vođenje procesa protiv imovine, bez vremenskog ograničenja i dugotrajnog i često neuspješnog postupka dokazivanja krivičnog djela iz kojeg je ta imovina potekla. Upravo takav model se pokazao uspješnim u društvima poput italijanskog, gdje je takođe bilo snažno prisustvo organizovanog kriminala, a koji je pomogao da se te strukture prije svega finansijski onesposobe. Smatramo da je Crna Gora upravo zbog toga idealan kandidat za primjenu tog modela, ali, nažalost, i dalje postoji otpor da se uvede ovo značajno zakonsko rješenje. Iz Ministarstva pravde imamo uvjeravanja da će poslije dobijanja pozitivnog IBAR-a otpočeti rad na uvođenju italijanskog modela, što prihvatamo sa rezervom, imajući u vidu dosadašnje iskustvo kada je u pitanju politička volja da se usvoje rješenja koja bi značila značajno slabljenje uticaja organizovanog kriminala u Crnoj Gori – istakao je Milovac.

U MANS-u su, kako je dodao, zabrinuti zbog upravo usvojenog Zakona o sprečavanju korupcije i smatraju da predložene izmjene i dopune nisu dovoljno rigorozne da bismo se efikasno borili protiv korupcije u Crnoj Gori. MANS je, podsjeća Milovca, još ranije Ministarstvu pravde uputio set komentara koji se odnose na ključne nedostatke ovog zakona.

– Prije svega, smatramo da je od ključne važnosti bilo zadržati sadašnje rješenje koje zahtijeva podnošenje posebnog izvještaja za povećanje imovine veće od 5.000 eura. Povećanje praga na 10.000 eura je previsoko i otežava praćenje imovine javnih funkcionera. Takođe, ukidanje obaveze podnošenja izvještaja o imovini na kraju mandata predstavlja veliki korak unazad u transparentnosti. Transparentnost u prijavljivanju imovine ključna je za prevenciju korupcije i omogućava javnosti da prati imovno stanje funkcionera. Registar imovine mora biti javno dostupan i ažuriran kako bi se osigurala potpuna transparentnost i kontrola. MANS je predlagao da se izbriše odredba kojom se predviđa brisanje izvještaja o prihodima i imovini javnih funkcionera nakon isteka roka od 10 godina. Očuvanje ovih izvještaja nakon tog roka je ključno za trajnu transparentnost i omogućava građanima da provjere i analiziraju finansijske interese i moguće sukobe interesa javnih funkcionera i nakon što napuste službu. U slučaju sumnje na korupciju ili nepravilnosti, pristup prethodno podnijetim izvještajima može biti ključan za sprovođenje istraga – objašnjava Milovac.

Istakao je i da zaštita zviždača treba da bude regulisana posebnim zakonom, a ne unutar pomenutog zakona.