Zločin koji je prije par dana pogodio Srbiju, odjeknuo je širom Balkana. Činjenica da je učenik od 13 godina ubio devet osoba, da je zločin planirao mjesec dana i da je izjavio da se ne kaje, pokrenula je mnoga pitanja.Glavni predlog je smanjenje granice od koje počinje krivično-pravna odgovornosti maloljetnika sa 14 godina života na manje...Srbija par sati nakon pomenutog krvavog pira javno predlaže da se ta granica smanji na 12 godina.

Za portal Dan na ovu temu govorili su kriminolog Velimir Rakočević, psihološkinja Radmila Stupa Đurišić i advokat Srđan Lješković.Takođe, povodom ove teme dobili smo i podatke iz UIKS-a.

Struka podijeljena

Kriminolog i profesor Velimir Rakočević je za portal Dan kazao da je struka  podijeljena po ovom pitanju

-Jedni smatraju da granicu krivične odgovornosti treba postaviti na 10,11,12 ili 13 godina, polazeći od činjenice da je cilj propisivanja kriviičnih sankcija specijalna prevencija u odnosu na pojedinca da ne vrši krivična djela i generalna prevencija koja treba da djeluje na sve društvene slojeve. Shodno tome, prema  licima koja nemaju 14 godina života  prevencija  se ne može ostvariti. Žrtva zločina je postojećim rješenjem posebno pogođena i nezaštićena od strane države. Kakave su reakcije javnosti da najteže zločine, kao što je ovaj poslednji, dovoljno govori opšte zgrožavanje i ogorčenje zbog toga što će učinilac najtežeg mogućeg krivičnog djela proći nekažnjeno- navodi Rakočević.

Dodaje, da kao što je poznato, razlozi krivične neodgovornosti djece nalaze se u tome što je utvrđeno da postoji granica  psihičke zrelosti osoba u formativnom periodu. 

-To znači da  se borba protiv delinkventnog ponašanja lica ispod 14 godina života ne može voditi primjenom mjera krivičnog prava. Treba istaći da je zrelost ovih lica individualna i treba je procjenjivati u svakom konkretnom slučaju. Zbog toga  mogućnost osude u formalnom smislu ima specijalno i opšte preventivno dejstvo i na taj način je zadovoljena pravda. Protivnici spuštanja starosne granice za krivičniu odgovornost smatraju da bi to bilo duboko nehumano- pojašnjava Rakočević.

On  smatra da imajući u vidu sve učestalije pojave najtežih oblika nasilničkog ponašanja od strane lica mlađih od 14 godina,  granicu krivične odgovornosti treba spustiti na 12 godina života.

-I to za najteža krivična djela, jer u suprotnom najteži zločini neće biti sankcionisani, a žrtve nemaju moralnu i materijalnu nadoknadu. Interes svakog uređenog društva je da se učinioci krivičnih djela sankcionišu Na taj način bi se ostvarili određeni pomaci na planu prevencije izvršenja zločina  Krivična neodgovornost djece nije u saglasnosti sa načelom pravičnosti. Slično rješenje ima značajan broj evropskih država, a neke od njih su propisale granicu krivične odgovornosti na 10 godina života. Prema važećim odredbama za krivično neodgovorne maloljetnike ključnu ulogu ima organ starateljstva koji ima nadležnost da primjenjuje porodično pravne oblike zaštite kao što su nadzor nad vršenjem roditeljskog prava, lišenje roditeljskog prava, starateljstvo nad djetetom, savjetodavni rad i slično- kazao je Rakočević.

"Izricanjem mjere ne ostvaruje se vaspitni uticaj"

U slučajevima, koji su slični pomenutom iz Beograda, prema djeci koja izvrše zločin a nemaju 14 godina života primjenjuju se socijalne mjere različite od vaspitnih mjera koje se preduzimaju prema učiniocima koji su navršili 14 godina.

-Nedostatak ovih mjera je u tome što njihovom primjenom nije moguće ostvariti vaspitni uticaj na maloljetnika na način da ubuduće neće vršiti krivična djela. Roditelji mogu snositi krivičnu odgovornost za zločin koji izvrši njihovo dijete ukoliko se nedvosmisleno utvrdi objektivna uzročna veza između radnji roditelja i radnji djeteta. Raditelj može da odgovara i zbog kreiranja okolnosti koje su dovele do izvršenja krivičnog djela ili ukoliko nisu preduzeli radnje radi sprječavanjja zločina. Osim toga, u slučajevima grubog zanemarivanja dužnosti zbrinjavanja i vaspitavanja djeteta može postojati krivična odgovornost roditelja- navodi Rakočević.

"Ljudi se ne rađaju kao zločinci"

Navodi da "brojna kriminološka istraživanja su dokazala da se  ljudi ne rađaju kao zločinci. Ali smatra da je nesporno utvrđeno da postoje predispozicije za kriminalno ponašanje kao i da brojni endogeni i egzogeni faktori utiču na kriminalitet i zavisno od vrste kriminaliteta imaju različito dejstvo.

-Kada su u pitanju faktori rizika za nasilničko ponašanje maloljetnika pretežno se ističu izloženost nasilju u porodici ili van porodice i redukovana emocionalna razmjena između djece i njihovih roditelja. Neći reći ništa novo ako kažem da se  agresivno ponašanje uči najčešće među vršnjacima, zatim imitaciojom a naročito ukoliko je dijete izloženo tzv. pronasilničkim definicijama. Osim toga brojne studije su dokazale postojanje kriminološkog fenomena intergeneracijskog prenosa nasilja sa generacije na generaciju. U pitanju je naučeni agresivni bihevioralni model. Poznati su slučajevi u kojima su fizički i psihički zlostavljana djeca u zrelom dobu ponavljala ponašanje svojih roditelja zlostavljajući sopstveno potomstvo- pojašnjava Rakočević.

Dodaje da opasnost može postojatii i od razmaženog i prezaštićenog djeteta, "jer ono sve češće ispoljava ponašanje koje mu tokom odrastanja pravi sve veće porbleme jer to dijjete  nije od roditelja dobila disciplinu. Pravilno se razvijaju djeca koja su dobila i ljubav i disciplinu".

-Kada se radi o digitalnim tehnologijama može se konstatovati  da je došlo  do  zloupotrebe interneta u ovoj oblasti. Jedan od oblika delinkvencije je vršnajačko nasilje na internetu kojim se podstiče mržnja, vrijeđanje, upućivanje prijetećih poruka, pristup štetnim sadržajima i slično. Poražavajuće je da je djeci dostupna tzv. mračna strana interneta u kojem mogu sresti ubice, trgovce drogom, oružjem, dječjom pornogarfijjom,i slično. Svi ti nelegalni sadržaji direktno generišu nasilje i kriminal u širem smislu. Stoga je veoma važno da roditelji ne dozvole djece da koriste Dark Net- smatra on.

"Dijete nema strah od smrti, jer zna samo za život"

Psihološkinja Radmila Stupar Đurišić smatra da je roditelj odgovoran za postupke djeteta, jer je njegova dužnist i obaveza da ga vaspita u skladu sa socijalnim normama. 

- Roditelj je dio društvenog konteksta. Tako da ako društvo ima problema oni će se nužno prenijeti i na roditelja. Ali on zbog posla vaspitanja buduće generacije, koji je najvažniji posao na svijeti, mora biti jaki i oduprijeti se negativim zbivanjima,  vaspitati svoje dijete u duhu poštovanja normi i standarda.... Dijete nema strah od smrti, jer ono zna samo za život. To je priroda tako odredila. Mi djecu učimo da postoji budućnost, jer žive danas i ovdje.I na svim osobama od autoriteta je da ih nauče da budućnost koju oni prave i što danas urade imaće uticaja na buduće događaje. Ukoliko je roditelj odradio svoj posao formiranja autoriteta na pozitivan način, ako je u njega usadio pozitivne vrijednosti, ni internet ni igrice ni nikakvi sadržaji ne mogu negativno uticati na razvojanje ponašanja- pojašnjava Stupar Đurišić.

Dodaje da ako roditelj nema sa djetetom vezu razuimjevanja, podrške i pažnje onda na njega može da utiče sve i tada je  dovoljno da bude ostavljeno, bez roditeljskog nadzora, brige i razjašnjenja svega onog što vidi. Ono će vrlo lagano tada primiti negativne obrasce ponašanja

Kao prve simptome da dijete nešto muči i da nije dobro je, kako je kazala psihološkinja, momenat socijalno odvajanje, socijalna hladnoća. Drugi je poremećaj spavanja. Dodaje da je uzrok takovg stanja u genetici, a nekad i u socijalnim zbivanjima. Pojašnjava da ta genetika može da bude ili pubertet ili adolescencija, hormonski disbalans kod mladih ljudi koji informacije koje dobijaju iz spoljašne sredine ne tumače na pravi način.

-Tumače ih u negativnom smislu i preko informacije dobijaju mišljenje da su bezvrijedni i požele da sebi oduzmu život. A neki sebi oduzmu život na drugačiji način, usmrte nekoga. Tako su oni svoju budućnost upropastili, napravili je da bude crna. Samo su u tu nju uključili ljude koje oni krive za sve. Što je odlika mladosti, kriviti druge za probleme koje imaju...Često se misli da siromaštvo dovodi do razvoja patologije. To je pogrešno, jer djeca imućnih roditelja, znaju razviti širok spektar umobolje od nedostatka empatije do zadovoljstva unižavanju drugih - uglavnom slabijih. Njihov poremećaji ponašanja se ne vide puno, jer im moć porodice omogući nevidljivost za širu javnost. Nekada novcem izigraju zakonodavni okviru- objašnjava psihološkinja.

Poručuje da kao društvo treba da počnemo da vjerujemo da ima smisla boriti se za obrazovanje, kvalitet, da su čestitost i čast nešto što se gradi svaki dan.

"I Vlada da se pozabavi ovim pitanjem"

- Zadesio sam se u Beogradu kada se desio ovaj strašan zločin i ne mogu vam opisati surovu tišinu koja je zapljusnula taj grad- kazao je advokat Srđan Lješković i dodaje da među prvim predlozima nove Vlade Crne Gore moralo bi se naći pitanje smanjenja granice krivično-pravne odgovornosti maloljetnika.

-Moraju se propisati nove odredbe sa jasnim sankcijama. Jedan od razloga zašto se mora pristupiti ozbiljno ovom pitanju jeste taj da je pomjerena granica zrelosti maloljetnika, tako da njihovo shvatanje života, fizička snaga i odnos prema okolini sazrijevaju mnogo ranije nego što je bilo prije. To  nastaje prekomjernim korišćenjem interneta, raznih elektronskih platformi, društvenih mreža koje podržavaju i u prvi plan ističu kriminogeno ponašanje. Saglasan sam sa stavom kolega u Srbiji da starosnu granicu treba pomjeriti sa14 na 12 godina- kazao je Lješković.

Kaže da ne treba samo prepisivati evropsku praksu, već prilagoditi našem podnevlju.

-Maloljetnička delikvencija se mora posmatrati u širem kontekstu koji označava prestupničko ponašanje, koje ima svoje psihološke socijalne I individualne psihološke komponente, kada je u pitanju krivični postupak prema maloljetniku. Politika izricanja krivičnih sankcija prema njima uključuje i učešće Centra za Socijalni Rad- dodaje Lješković.

On pojašnjava da, kada je u pitanju zastupanje nekog optuženog maloljetnika, sa  posebnom pažnjom mora pristupiti pripremi odbrane, na naročito obazriv način.

-U pistupcima prema maloljetnicima primjenjuje se načelo hitnosti u postupanju. Mjere i sankcije koje se tada mogu izreći zavise od godina starosti maloljetnika, eventalno ranije kažnjivosti i od težine izvršenog krivičnoga djela. Bez svake sumnje ovaj događaj u Beogradu je jedan od naj strašnijih dana u novijoj istoriji Beograda i Srbije. Da li je trebao da se dogodi ovakav zločin pa da shvatimo kao društvo da je vrijeme za ukidanja loših i nakaradnih socijalnih obrazaca, koji su postavljeni kao datost prije 20 ili 30 godina, a koji nikada nisu smijeli postati vrijednosno bitni, a na žalost postali su- smatra Lješković.

On poručuje da  "smo svi mi na kraju nekako odgovorni za zločine koje počine maloljetnici".