Šta kaže nauka?
Prema podacima sa Nutritionfacts.org i studijama sprovedenim širom svijeta, riba je jedan od najvećih izvora industrijskih zagađivača u ishrani (ne zovu se bez razloga okeani "kanalizacijom čovječanstva"!).
Dovoljno je da znamo da Američka Agencija za zaštitu životne sredine (EPA) ograničava unos dioksina (opasnih industrijskih zagađivača prisutnih u tlu, ali i morima i okeanima) na manje od 0,7 pikograma dnevno po kilogramu tjelesne mase – a to je manje od trilionitog dijela grama. Po analizama iz uzoraka širom svijeta - samo mliječni proizvodi i povremena porcija ribe mogu nas već dovesti blizu te gornje granice!
Kada se posmatra riba koju jedemo, losos je na vrhu liste po sadržaju toksičnih industrijskih zagađivača poput PCB-a (polihlorovanih bifenila) i dioksina.
Losos sa farmi ili divlji losos – šta je gore?
Analize ogromnog broja uzoraka lososa iz cijelog svijeta konzistentno pokazuju da losos sa farmi riba ima mnogo veće nivoe zagađivača u odnosu na divljeg, uključujući čak i onaj koji je označen kao "organski" (iz Norveške na pr.):
Preko 10 puta više PCB-a i dioksina, pronađeno je u nekim uzorcima lososa sa farmi nego u divljem lososu.
Više pesticida (davno napuštenog DDT-a, ali i drugih), antibiotika, "večitih hemikalija", pa čak i ostataka plastike i hormonskih disruptora poput BPA.
Nivoi žive i arsena variraju, ali su često problematični u oba slučaja (i kod divljeg i sa farmi).
Drugim riječima – industrijski uzgoj lososa prenosi zagađivače iz riblje hrane (koja često uključuje riblje ulje) direktno u meso ribe koje zatim završava na našim tanjirima (a mi ga smatramo zdravom hranom).
Koliko često bi se smio jesti losos, uzimajući u obzir nađene vrijednosti zagađivača?
Da bi se ostalo unutar sigurnih granica, zdravstvene preporuke se razlikuju u zavisnosti od nivoa zagađenja u pojedinim djelovima svijeta. Tako na pr.:
u nekim gradovima svijeta losos iz supermarketa se može jesti jednom u dvije nedelje,
u drugima samo jednom mjesečno,
u mjestima sa najvećim nivoima zagađenja – tek nekoliko puta godišnje (na pr. u Frankfurtu u Njemačkoj).
Drugim riječima, trebalo bi da glumimo detektive ako kupujemo losos (svjež ili dimljeni svejedno) – prvo da utvrdimo porijeklo, a onda da ispitamo nalaze o nivou zagađenja u toj regiji ili ispitivanim uzorcima (ako je farmski uzgoj u pitanju).
Još jedan veliki problem – učestalo lažno obilježavanje pakovanog lososa
Nažalost, i kada potrošač misli da kupuje "divljeg lososa", često se ispostavi da zapravo dobija onog sa farme. Istrage ekoloških organizacija su pokazale da je i do 43% lososa pogrešno obilježeno na tržištu SAD, a slična situacija se bilježi i u Evropi.
Istraživanja tržišta kažu da je losos sa farmi dominantan na evropskom tržištu:
Većina lososa dostupnog u supermarketima i restoranima u Evropi je sa farmi, a ne divlji.
Divlji losos se pojavljuje rijetko i u manjim količinama, često kao – još skuplja opcija.
Biljne alternative
Ako želite omega-3 iz lososa, a bez rizika od PCB-a, dioksina i pesticida – biljke nude čistija rešenja: laneno sjeme, čia sjemenke, orasi, konopljino sjeme i alge (izvor direktnog DHA i EPA ili kroz suplemente omega 3 na bazi algi).
Losos možda jeste bogat omega-3 masnim kiselinama, ali se njegova loša strana – visoki nivoi toksina – ne smije ignorisati. Čak i najpoznatiji nutricionisti danas preporučuju da se riblji proizvodi ograniče na najviše jednom nedjeljno, a mnogi misle da je i to previše. Umjesto da rizikujete zdravlje zbog iluzije o superhrani, znajte da omega-3 možete uneti potpuno sigurno iz biljnih izvora.
