Tokom zimskih mjeseci na rafovima se mogu naći različite vrste – od čeri paradajza, preko klasičnih srednjih i krupnih plodova, do šarenih sorti. Ostaje pitanje koliko se takav paradajz zaista može mjeriti sa ljetnjim, ali i kakvi se procesi kriju iza njegove proizvodnje.
Odakle dolaze i kako se gaje
Većina zimskog paradajza u prodavnicama dolazi iz plastenika ili iz toplijih zemalja poput Španije, Holandije, Italije ili Maroka. Za razliku od ljetnjeg paradajza koji sazrijeva na otvorenom sa puno sunca i prirodnih ciklusa, ovaj paradajz se gaji u kontrolisanim uslovima: temperatura, svjetlost i vlažnost se pažljivo regulišu tako da biljke rastu i donose plodove tokom cijele godine.
Tokom zimskih mjeseci na rafovima se mogu naći različite vrste – od čeri paradajza, preko klasičnih srednjih i krupnih plodova, do šarenih sorti. Ostaje pitanje koliko se takav paradajz zaista može mjeriti sa ljetnjim, ali i kakvi se procesi kriju iza njegove proizvodnje.
Odakle dolaze i kako se gaje
Većina zimskog paradajza u prodavnicama dolazi iz plastenika ili iz toplijih zemalja poput Španije, Holandije, Italije ili Maroka. Za razliku od ljetnjeg paradajza koji sazrijeva na otvorenom sa puno sunca i prirodnih ciklusa, ovaj paradajz se gaji u kontrolisanim uslovima: temperatura, svjetlost i vlažnost se pažljivo regulišu tako da biljke rastu i donose plodove tokom cijele godine.
U plastenicima se koriste đubriva, sistemi za navodnjavanje i, donekle, pesticidi. Ali svi proizvodi moraju da ispunjavaju standarde EU, što znači da su bezbijedni za jelo. Međutim, ukus i tekstura ovog paradajza često se razlikuje od ljetnjeg, sunčanog paradajza koji mnogi pamte iz svojih bašta ili lokalnih pijaca.Kako se zimski paradajz razlikuje od ljetnjeg
Zimski paradajz je obično čvršći, sa manje sočnom unutrašnjošću i nešto blažim ukusom. Čeri paradajzi često zadržavaju slađi i intenzivniji ukus od klasičnog velikog paradajza zimi, što ih čini idealnim za salate, grickalice ili ukrašavanje jela. Klasični veći paradajz može da bude blago neutralni zimi, što znači da ne razvijaju punu aromu koju razvija paradajz koji je sazreo na suncu.
Još jedan važan faktor je vrijeme berbe i transporta: dok ljetnji paradajz često sazrijeva na biljci i stiže na tržište gotovo svjež, zimski paradajz se često bere prije pune zrelosti kako bi izdržali transport, i sazrijevaju u skladištima ili na policama. To dodatno utiče na ukus i aromu, čineći ih manje intenzivnim.
Kako odabrati najbolji zimski paradajz
Iako zimski paradajz rijetko ima tako dobar ukus kao ljetnji, postoje načini da odaberete najbolji. Izaberite paradajz koji je čvrst, ali blago elastičan na dodir. Provjerite boju: intenzivna crvena, narandžasta ili žuta često ukazuje na bolju zrelost i ukus. Provjerite miris: paradajz bi trebalo da ima prepoznatljiv, blag miris paradajza, čak i zimi.
Čeri paradajz često ima bolju teksturu i slađi ukus zimi od većih sorti. Ako imate vremena, možete kratko ostaviti paradajz na sobnoj temperaturi prije upotrebe – ovo pomaže da se istakne ukus.
Zaključno, zimski paradajz nije loš ili nezdrav, ali se razlikuje od ljetnjeg paradajza: manje je sočan, blažeg je ukusa i čvršće teksture. Uz nekoliko trikova u izboru i pripremi, čak i zimski paradajz može biti ukusan i aromatičan, dovoljno dobar da osvježi zimske salate i jela.
