Ambasadorka Češke u Crnoj Gori Janina Hrebičkova kaže da u Evropskoj uniji niko ne želi, i nije ni u čijem interesu, da se pregovori Crne Gore o pristupanju EU zaustave i da su u Briselu shvatili da je politika proširenja jedina moguća politika, važna za stabilnost, prosperitet, mir i solidarnost.

Hrebičkova je u intervjuu za "Dan" istakla da je zato dijalog veoma važan.

– Naš cilj je da se političari u Crnoj Gori fokusiraju na pregovore s EU, da svima, i Vladi, parlamentu, opoziciji, civilnom društvu, medijima, akademiji i intelektualcima, svakom pojedinačnom čovjeku, kažemo da mi vas želimo u evropskoj porodici – ako to i vi želite, jer tamo pripadate – kaže Hrebičkova.

Češka je primila ogroman broj izbjeglica iz Ukrajine. Čak se govori o brojkama od skoro pola miliona ljudi, većinom žena i djece. Šta je Vaša država uradila po tom pitanju? Kako su smješteni i šta će biti sa njima kada se rat završi?

Republika Češka je do danas ukrajinskim izbjeglicama izdala preko 480.000 rješenja o privremenoj zaštiti, ali sistem ne obuhvata dalje kretanje tih osoba u ostalim zemljama ili njihov povratak u Ukrajinu. Realne brojke pokazuju da trenutno u Češkoj živi oko 300.000 ukrajinskih izbjeglica. Država daje sve od sebe da obezbijedi njihovu kvalitetnu integraciju, uključujući i dostupnost učenja, jezičke kurseve, zdravstvenu brigu i zaposlenje. Prije svega, na početku ruske agresije, desetine hiljada ljudi ponudili su sopstvene domove i nepokretnosti za njihov smještaj. Trud Vlade dopunili su i nevladine organizacije, profesionalci i volonteri, hiljade pojedinaca, kako bi se priliv dolazećih izbjeglica savladao na najbolji mogući način. I to kako u Pragu tako i u ostalim gradovima po cijeloj republici. Sada se Vlada i nevladin sektor trude da rade na dugoročnom rješavanju njihove integracije, sa fokusom na zaštitu ranjivih grupa i podršku saradnji zdravstvenog, socijalnog, obrazovnog i bezbjednosnog sektora. Trenutno je približno 100.000 izbjeglica u Češkoj zaposleno. Isto tako imamo i značajan procenat ukrajinskih izbjeglica starijih od 65 godina, djece bez pratnje, trudnica i majki sa djecom do tri godine starosti, osoba sa zdravstvenim poteškoćama ili ozbiljno bolesnih, kao i osobe sa psihičkim problemima. Bitno je obezbijediti zaštitu od pada u siromaštvo, od mogućih zloupotreba ili iskorišćavanja u njihovoj ranjivoj situaciji. Vlada je protekle nedjelje imenovala narodnu koordinatorku za integraciju i adaptaciju ratnih izbjeglica iz Ukrajine, dosadašnju vladinu opunomoćenicu za ljudska prava. Država se sprema na to kako ukrajinske izbjeglice uključiti u regularni sistem socijalne zaštite, i to na taj način da bi tako dobijena podrška bila dovoljna, stabilna i dugoročno održiva. Pitanje šta nakon rata, nažalost, preuranjeno je. Zasad većina izbjeglica računa da će sešto prije vratiti u svoju zemlju. Ali i ukrajinske vlasti su minule jeseni upozorile da sa povratkom ne treba žuriti, bar ne do proljeća, kako se ne bi vratili u situaciju nesigurnih isporuka električne energije i ostalih životnih i bezbjednosnih uslova. Republika Češka se trudi da pomogne i u ovoj oblasti. Češka vlada je, osim pomoći u vojnoj odbrani Ukrajine, od početka ruske agresije preusmjerila skoro jednu milijardu kruna (oko 40 miliona eura) kao pomoć Ukrajini u obnavljanju dostupnosti zdravstvene brige, struje, vode, hrane i krova nad glavom za interno raseljene građane Ukrajine i ukrajinske izbjeglice prije svega u Moldaviji. Češko ministarstvo vanjskih poslova, u saradnji sa ostalim resorima, pripremilo je rekonstrukcioni program za Ukrajinu. Taj program će omogućiti izraženo učešće čeških firmi, neprofitnih organizacija, javnog i akademskog sektora u stabilizaciji i obnovi Ukrajine. Do 2025. će se za ovaj program izdvajati 500 miliona kruna godišnje (oko 20 miliona eura).

Rat u Ukrajini traje godinu dana. Kako vidite rješenje, kada će se sve ovo završiti i kako spriječiti dalja stradanja ljudi u srcu Evrope?

– Imperijalističke ambicije Rusije moraju biti zaustavljene. Samo tako ćemo odbraniti međunarodni red, koji je uslov daljeg mirnog razvoja čovječanstva. Naša efektivna pomoć Ukrajini je ne samo moralno ispravna, već i potrebna i sa gledišta našeg pragmatičnog bezbjednosnog interesa. Što više pomognemo Ukrajini, utoliko prije će se završiti rat sa svim svojim uticajima na živote naših građana – socijalno-ekonomsko stradanje, strah, polarizacija i veća krhkost demokratije. Ukrajina se brani od agresije. Ruski agresor dovodi u pitanje pravo Ukrajine na postojanje i faktički vodi kolonijalni rat. Zajedno sa time Rusija izaziva globalnu napetost, kojom pokušava destabilizovati druge regione – posledice osjeća cio svijet: ekonomske efekte, energetska i prehrambena kriza, neizvjesnosti usljed hibridnih i informacionih operacija. Ruska agresija nas je primorala da iskoračimo iz uobičajenog načina razmišljanja da se svaki konflikt može riješiti primarno pregovorima. Prema Rusiji se moramo postaviti politički jako, a vojnički tvrdo. Naša odlučnost i jedinstvo, ali i upornost, skratiće vrijeme patnje ukrajinskih civila i vojnika u odbrani njihove zemlje i na kraju će nas dovesti do mira.

Godinama ste profesionalno prisutni u našem regionu u raznim ulogama, a u posljednje vrijeme i kao ambasadorka u Podgorici. Kakva je evropska perspektiva regiona, posebno Crne Gore?

– Crna Gora je u mom fokusu već duži niz godina, još iz perioda svih nesretnih ratova 90-ih u kojima sam bila prisutna sa UN, KFOR-om i IOM, kada sam svjedočila kako je Crna Gora bili spremna da primi više od 100.000 kosovskih izbjeglica, te je za nas postala dobar primjer; zatim 2006. godine, kada sam sa međunarodnim timom podržala ponovno sticanje nezavisnosti Crne Gore, kao i u junu te godine kada je Češka priznala nezavisnu Crnu Goru; 2007. kada smo s Karlom Švarcenbergom u Pragu podržali ministra vanjskih poslova Crne Gore Milana Roćena i našu uzajamnu saradnju, kao i 2008, kada se Republika Češka jasno izjasnila za podršku Crnoj Gori na putu u EU, kada smo tokom češkog predsjedavanja Savjetom EU sastavili pristupni ugovor i izdejstvovali da Crna Gora aplicira. I poslije Crna Gora ostaje u mom fokusu, dok sam radila u Crnoj Gori u svojstvu ambasadorke OEBS-a, zatim specijalnog opunomoćenika ministra vanjskih poslova Republike Češke za Zapadni Balkan i sada kao ambasadorke Republike Češke u Crnoj Gori. Za sve godine mog kontakta sa regionom i Crnom Gorom mogu reći da su za Češku svih šest zemalja zapadnog Balkana uvijek bile sastavni dio evropske porodice, što se, naravno, odnosi i na Crnu Goru. Bila sam vrlo ponosna što mogu, ja lično i Češka, na svim forumima EU i na svim međunarodnim adresama jasno sve te godine demonstrirati u praksi da je vaša zemlja na konkretan način dokazala lojalnost prema EU i NATO-u reformama i da želi stvarno postati član i NATO-a (što je i realizovano) i EU. Istina, mora se priznati, došlo je do određenog usporavanja na putu ka EU, dijelom zbog umora na strani EU institucija i zemalja članica, dijelom zbog nedovoljne implementacije EU reformi u zemljama regiona, a Crna Gora je među zemljama regiona do 2020. imala titulu frontrunner-a. Međutim, to nije znak da je bitka izgubljena. Odradili ste do sada dobar dio posla, ali čeka vas još dosta iz oblasti pristupnih pregovora i zatvaranja poglavlja. Ali, to ne znači da je evropska perspektiva umanjena ili nemoguća. Crna Gora treba da nastavi svoje EU reforme u vladavini prava, da ojača funkcionisanje svojih institucija sa funkcionalnim Ustavnim sudom na prvom mjestu, ali i svih ostalih institucija, da jača podršku svim fundamentalnim slobodama i da nastavi, zajedno s svojima saveznicima u EU i NATO-u, da podržava vrijednosti EU i pomaže Ukrajini u ratu s ruskim agresorom.

Posljednjih mjeseci nam stižu prijetnje da bi mogao biti zamrznut evropski put Crne Gore, iako ogromna većina građana želi u EU. Da li u Briselu razmišljaju o tome u kakvoj poziciji bi tada bila naša država – na raspeću, mala, ranjiva država između sukobljenih civilizacija?

– Dozvolićete, ne bih to nazvala prijetnjama. Na institucije EU i države članice EU treba gledati kao na vaše saveznike, partnere, prijatelje. A složićete se, svojstveno je, ne samo narodu na Balkanu, da se prijatelji pomažu, da im se sugeriše, za njihovo i opšte dobro. Niko ne želi, i nije ni u čijem interesu, da se pregovori Crne Gore zaustave. To nam nije cilj. Naš cilj je da se političari u Crnoj Gori fokusiraju na pregovore s EU, da svima – Vladi, parlamentu, opoziciji, civilnom društvu, medijima, akademiji i intelektualcima, svakom čovjeku pojedinačno, kažemo da mi vas želimo u evropskoj porodici – ako to i vi želite – jer tamo pripadate. Ne treba bježati od dijaloga, treba graditi dijalog. Poslednje ankete govore u prilog Vašoj tvrdnji da većina građana želi u EU, njih oko 75 odsto, i taj procenat nije za zanemarivanje. Agresivno ponašanje Rusije svima nam je pokazalo da moramo poštovati političare i lidere na osnovu djela, a ne na osnovu riječi i izjava. EU je shvatila da je politika proširenja jedina moguća politika, važna za stabilnost, prosperitet, mir i solidarnost. Ukoliko zemlje zapadnog Balkana žele u porodicu EU, biće im to omogućeno. Samit EU je potvrdio podršku EU za proširenje za svih šest zemalja.

Posljednjih mjeseci sve češće se govori o "Otvorenom Balkanu", a neki u izvršnoj vlasti smatraju da i Crna Gora treba da bude članica tog saveza država. Šta Vi mislite o tome?

Naglasila bih da u prvom redu podržavamo inkluzivnost svih šest država zapadnog Balkana i zbog toga je, po nama, Berlinski proces još uvijek najbolja inicijativa za svih šest država na njihovom putu prema u EU, jer u okviru njega svi imaju ista prava i obaveze i niko ne smije postati talac jedne ili druge strane zbog bilateralnih problema. Isto tako, Berlinski proces nudi za sve obavezu implementiranja EU standarda u oblasti vladavine prava, šta je vrlo važno. Zajedničko regionalno tržište je kritično za pojačavanje akivnosti i konkurentnosti regiona. To će pomoći Crnoj Gori da ubrza oporavak od kovid pandemije i da postane atraktivnija za dolazak investitora koji vole red, zakon i pravo. Isto tako, to će pomoći diversifikaciji investicija zbog EU investicionog i ekonomskog plana. "Otvoreni Balkan" može biti praktičan za region samo ako je usklađen s politikom i standardima EU i ako je inkluzivan za svih šest država. Svaka od zemalja mora da poštuje drugu i samo na osnovu međusobnog političkog povjerenja može da počne procvat u poslovanju i da se učvrste i razvijaju odnosi u drugim oblastima, jer im je zajednički strateški cilj – članstvo u EU, a u nekima i u NATO – za veći mir, sigurnost i prosperitet. Ako pitate mene lično, moj stav je sledeći: čemu ulaganje truda, vremena i resursa u nešto što je na nekom drugom nivou davno izmišljeno? Zar nije svrsishodnije taj dodatni trud angažovati i uložiti dodatne napore na ispunjavanju EU pristupnog procesa?