Ekspanzija nacionalizma ovih dana nije izolovan slučaj i pitanje samo Crne Gore već i regiona. Okidač za širenje netrpeljivosti bio je u Hrvatskoj organizovanje Tompsonovog koncerta, koji su posjetile stotine hiljada Hrvata. Politička nestabilnost i podjele ne zaobilaze ni Srbiju i Bosni i Hercegovinu. Politikolog Nemanja Draganić upozorava da je nacionalizam kao pojam jako opasan, jer je zavodljiv i daje mogućnost neograničene slobodne interpretacije i manipulacije. Napominje i da granice nisu zidovi i što su narodi bivše Jugoslavije jedni drugima bliski, pa se ekstremizmi mnogo lakše prelivaju i hrane jedni druge.

Spomenici koji su izazivali tenzije u Crnoj Gori uklonjeni su, a ipak, politička prepucavanja i trazivice i dalje traju. Talas ekstremizma krenuo je ovoga puta iz susjedne države, ustaškim pozdravom hrvatskog muzičara Tompsona, koji je na koncertu uspio da okupi oko pola miliona ljudi. Talasanja ima i u BiH, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik najavljuje referendum kako bi odbranio mandat koji mu je tamošnji sud oduzeo. Mira nema ni u Srbiji, u kojoj protesti traju već skoro 10 mjeseci, a posljednjih dana ta zemlja je i na ivici građanskog rata.

Ni dobre političke odluke ne donose zbog građana, već zbog imidža stranaka: Javno dobro podređuju partiji

Kako ističe Draganić, nacionalizam kao pojam je jako opasan jer je zavodljiv, lak za manipulaciju i daje mogućnost neograničene slobodne interpretacije i manipulacije.

– Pitanje nacionalnosti nije neko pitanje prirodnog zakona sa unaprijed definisanim odrednicama gdje se unaprijed znaju okviri i granice razdvajanja. U crnogorskom društvu trenutno je u fokusu priča sa podizanjem spomenika čovjeku koji je osvjedočeni i dokumentovani saradnik okupatora u drugom svjetskom ratu. U konkretnom slučaju stvar koja jako zabrinjava jeste i to što je prilikom performansa u Beranama u više navrata i u raznim oblicima demonstirana samovolja pojedinaca i grupe gdje su između ostalog bila ugrožena osnovna ljudska prava novinara, koji su profesionalno obavljali svoje radne zadatke. Pitanja koja generišu podjele u društvu, pogotovo u malim društvima kakvo je naše, imaju veliki potencijal za indukovanje većih nestabilnosti i to je ono što ljudi koji stoje iza ovih `podgrijavanja` jako dobro znaju – kazao je Draganić za "Dan".

Ekspanzija nacionalizma nije problem koji je registrovan samo u Crnoj Gori već i u većini država regiona, a sagovornik ističe da "granice nisu zidovi, te da se ekstremizmi lako prelivaju i hrane jedni druge, kada je riječ o bliskim narodima".

– Kako god bile iscrtane državne granice bivše Jugoslavije činjenica je jedna, a to je da smo mi svi narodi sa zajedničkom prošlošću i sa gotovo istim jezikom. Razumijemo se i to je nešto što je veliki trn u oku onima koji bi voljeli da su granice među nama zapravo zidovi. Negativna strana toga što granice nisu zidovi i što smo jedni drugima kao narodi bliski jeste taj što se ekstremizmi mnogo lakše prelivaju i hrane jedni druge. Ma koliko meni Tompson bio odbojan zbog veličanja ideologija iz prošlosti, taj koncert je u konačnici produkt PR kampanje i nije stavka koja je plaćena iz budžeta. Mnogo je veći problem kad nacionalističke i šovinističke kulturne događaje država uzme kao budžetsku stavku sa ciljem širenja indoktrinacije. Problem istorijskog revizionizma i posljedica koje isti stvara neposredno i posredno fantastično je objasnila prof. dr Dubravka Stojanović čija je knjiga `Prošlost dolazi`, gdje daje odgovore upravo na pitanja koliko je opasno igrati se sa mijenjanjem istorije i do kakvih nesagledivih posljedica to može da dovede – navodi Draganić.

Crnoj Gori iz Brisela sve češće stižu opomene zbog učestale revizije istorije, pokretanja identitetskih pitanja i svih onih koja produbljuju podjele u društvu. Sve su prilike, te opomene nisu uticale da se nešto promijeni. Draganić ističe da je poražavajuća činjenica da mi uopšte dobijamo ove signale sa spoljnih adresa.

– To govori o tome koliko čvrsto mi držimo oči zatvorene kad se pravimo da se ne dešava nešto što je toliko očigledno da je prepoznato od strane međunarodne zajednice. S druge strane, apsolutna moć aktera crnogorske političke scene upravo leži u tom mehanizmu da po osnovu generisanih podjela učvršćuju svoju poziciju. Nismo imali adekvatno suočavanje sa dešavanjima devedesetih, pitanje referenduma koji je bio prije gotovo dvadeset godina i danas se poteže kao pitanje apsolutne želje da se uništi Crna Gora iako se pitanje referenduma odnosilo zapravo na oblik državnog uređenja. Još uvijek imamo taj adut u političkoj kampanji da su ljudi koji su na referendumu glasali za opciju NE ljudi koji ne žele da postoji država Crna Gora, što je jedan jako opasan mehanizam koji faktički jedan ogroman broj ljudi gura od jednog ekstrema ka drugom. Ljubav prema zajednici, gradu, pa u konačnom i državi mjeri se i ogleda u tome koliki doprinos smo dali mi, svako ponaosob, lično, da bismo svoju zajednicu učinili ljepšom, boljom i kvalitetnijom za život – ističe Draganić.