Odnos poslanika prema sopstvenim obavezama, prema ocjeni građanske aktivistkinje Bojane Jokić, negativno utiče na povjerenje građana, ali i na demokratski poredak u cjelini. Osim toga, kako ističe, postala je ustaljena praksa da poslanici prilikom glasanja o predlozima opozicije ne polaze od toga šta je u interesu građana, već partija kojima pripadaju i glasaju po tim instrukcijama.
Da poslanici i ne moraju da se pojave na poslu, ali da to ne znači da će za to snositi bilo kakve posledici, ili da će njihove privilegije biti umanjene, pokazuje primjer poslanica DPS-a Drite Lole, koja je i sama nedavno priznala da skoro godinu dana živi na drugom kontinentu, a poslaničku platu prima redovno. Pored toga, nije rijetkost da je plenarna sala tokom rasprava poluprazna, a glas pojedinih poslanika čuo se na svega nekoliko minuta za godinu dana.
– Poslanici rado prigrle privilegije koje dolaze sa mandatom, ali ne i obaveze i odgovornost koje uz to idu. Posebno je problematično to što su ti isti poslanici spremni da sebi povećavaju plate i beneficije, dok istovremeno ignorišu prijedloge koji se tiču građana koji su, usljed inflacije i teške ekonomske situacije, na ivici egzistencije. Dakle, ne obavljaju ni osnovnu funkciju zbog koje su izabrani, ne zastupaju interese onih koji su ih birali. Suštinski problem je u tome što znatan broj političara ne bi mogao da se zadrži ni na prosječnom radnom mjestu u realnom sektoru ako bi se njihova stručnost i kompetencije stvarno vrednovale, a kao takvi upravljaju državom i odlučuju o životima građana. Upravo su zato građani s punim pravom ogorčeni i očekuju veću odgovornost, više rada i prisutnosti, kao i poštovanje zakonskih obaveza koje proizilaze iz funkcije, ali, nažalost, partijski kadrovi ostaju vjerni svojim partijskim interesima, jer im to donosi lične benefite – kazala je Jokić za "Dan".
Kako dodaje, odnos poslanika prema sopstvenim obavezama, osim što negativno utiče na povjerenje građana, ima negativan uticaj i na demokratski poredak u cjelini.
– Rijetki se nadaju da će se situacija skorije promijeniti, ali nameće se odgovornost nama, građanskim aktivistima, da javnim apelima guramo ka promjenama. Negdje se mora podvući crta, a čini mi se da je to negdje stiglo – ističe Jokić.
Osim neredovnog dolaska na posao, ona problematizuje i način na koji poslanici donose odluke.
– Nažalost, moglo bi se slobodno reći da je postala ustaljena praksa da poslanici prilikom glasanja o predlozima opozicije ne polaze od onoga što bi bilo najkorisnije za građane Crne Gore, već od partijskih interesa i instrukcija. Takvo ponašanje nije karakteristično samo za aktuelni saziv, već je bilo prisutno u gotovo svim prethodnim većinama. Upravo je ta partitokratija najviše narušila kredibilitet Skupštine kao institucije. Umjesto da djeluju kao samostalni i odgovorni predstavnici naroda, gotovo svi poslanici funkcionišu isključivo kao produžena ruka svojih partija. Nerijetko, kada je neko pitanje partijski nepogodno, svjedočimo tome da se poslanici jednostavno ne pojavljuju u plenumu, ne učestvuju u raspravama i na taj način izbjegavaju da zauzmu jasan stav, a istovremeno redovno primaju visoke zarade i uživaju brojne privilegije – naglašava Jokić.
Prema podacima za prošlu godinu, koju je ranio objavila NVO Centar za građnsko obrazovanje, značajan broj poslanika za šest mjeseci imao je izlaganje kraće od pet minuta. Istovremeno, njihove mjesečne zarade kretale su se od 900 do više od 2.000 eura. Među 10 najneaktivnijih poslanika u tom periodu većina je iz redova najveće vladajuće stranke – Pokreta Evropa sad.
