Bivši predsjednik Narodne stranke Predrag Popović, kaže da mu odnosi sa Srbijom, nakon 15 godina crnogorske nezavisnosti, sve više liče  na period iz vremena davnih 90-tih godina, i da su zato najviše krivi neki mediji, analitičari i kvazi naučnici,

Popović koji je bio i šef medijskog pula Pokreta za zajedničku državu, za vrijeme referenduma 2006. godine govoreći za portal Dana povodom 15 godina crnogorske nezavisnosti smatra da u kvarenju odnosa Crne Gore i Srbije utiču oni koji ne shvataju da su ti odnosi uvijek bili i biće bratski.

-To čine i jedni i drugi!  Nikako da shvate da su odnosi Srbije i Crne Gore bili, jesu i biće, uvijek bratski, bez obzira na stepene slaganja ili neslaganja njihovih političkih elita, i bez obzira na slaganja ili neslaganje oko teza da se radi o jednom te istom, ili o  dva različita naroda. I ne mogu ti odnosi biti „isti kao i prema svim drugim komšijskim državama", jer bi to impliciralo i stav, naročito poguban po nas u Crnoj Gori, da Crna Gora nije matična država i srpskog naroda, koji u njoj živi, već ga tezom o „komšiluku",  i jedni i drugi, guraju u status nacionalne manjine, što on nikada, u cijeloj istoriji Crne Gore, nije bio. Naprotiv!  I Crna Gora i Srbija, odnosne njehove elite (srećom da DPS više nije „druga strana medalje"),  moraju da pokažu veće međusobno razumijevanje jednih prema drugima, i nikako ne  zaboravljaju da više ne živimo u zajedničkoj državi, gdje  je slobodniji prustup u kritikama bio i shvatljiv. Ukratko, malo više  takta i mudrosti i sa jedne,  i sa druge strane!   Poslednji tonovi i poruke, naročito  od strane Crne Gore,  hrabre nas u uvjerenju da će vremenom,  sve doći na svoje pravo mjesto. Braća smo, i tako treba i da se ponašamo, i da se poštujemo – kaže Popović.

On smatra da se sada posle 15 godina nezavisnosti vidi da nisu ispunjena očekivanja ni onih koji su bili za njenu nezavisnost. 

-Ali, i među njima  postoji ozbiljna razlika u očekivanjima.  Jedni su, to je toliko očigledno,  smatrali da samo pobjednicima sa referenduma, inače brutalno pokradenog,  pripada Crna Gora, i da u njoj ne treba biti mjesta za pristalice zajednične države sa Srbijom.  Način na koji su mislili da realizuju taj naum, bio je čista diskriminacija i svojevrsni inžinjering, tačnije, sila! Posebno su na udaru bili Srbi, ali, i svi oni drugi,  koji nisu podržavali takav način obračuna sa neistomišljenicima. Umjesto smirivanja situacije, i stvaranja ambijenta, u kojem bi Crna Gora bila komotna svima koji u njoj žive, dakle, država jednakih šansi za sve,  režim je pribjegao produbljivanju podjele i svađa – ističe Popović.

On naglašava da su na osnovu tako kreiranog društvenog miljea, rasla socijalno-ekonomska raslojavanja, u kojem su samo odabrani dobijali šansu za enormnim bogaćenjem,  poslušni i lojalni, mogućnost da pristojnije žive, a  protivnici takvog nakaradnog uređenja, samo progon i siromašenje. 

- Tako je nastao sistem tzv privatne države. Protagonisti tog sistema su branili svoje pozicije podjelama, tenzijama, sukobima. Za njih  su svi drugi,  bili „izdajnici Crne Gore"!  No, kako je među njima bilo i dosta onih pristalica nezavisnosti,  koji su se protivili takvom načinu upravljanja državom,  onda su Đukanović i DPS,  sa svojim „tradicionalnim (čitaj polušnim) partnerima",  otvorili pitanje statusa, mjesta i uloge SPC, odnosno njene Mitropolije i episkopija, koje su proglasili „glavnim  neprijateljima Crne Gore" – ističe Popović.

Sa zaršnog referendumskog mitinga u Podgorice

- Privatna arhiva

On smatra da je to rađeno da bi vlast lakše optužila za izdaju i sve one pristalice nezavisne Crne Gore, koji su, umjesto učešća u vještački izazvanim problemima, nacionalnim podjelama i sukobima, tražili odgovornost za besomučno pljačkanje Crne Gore.

- Ko god bi uzviknuo, „Ua lopovi",  bio bi opužen za izdaju  državnih i nacionalih interesa, jer se, zaboga, našao na istoj strani sa  „dokazanim izdajnicima", „posrbicama" , SPC, negatorima crnogorske nezavisnosti i kojekakvih drugih odvratnih poštapalica!  E, to je i bio razlog zašto je nezadovoljstvo zahvatilo i dio pristalica nezavisnosti, i zašto su se oni, 30. avgusta prošle godine, opredijelile da im otkažu dalju podršku, tačnije, da ne pristanu na dalja obmanjivanja.  Narodski rečeno, „kada je dara prevršila mjeru"! Mnogi će reći, i to opravdano, kasno, ali, bolje ikad,nego nikad – zaključuje Popović.