Kako je dodao, za trajanje u politici neophodna je naklonost građana, do koje se najjednostavnije dolazi olakim davanjem obećanja.
– Tu nastupa populizam, koji nužno ne mora biti sporan, u početku kao sredstvo da se privuku birači, ali on ubrzo prerasta u demagogiju: istine se iskrivljuju, stvarnost se reinterpretira tako da donosi političku korist. Tada kreće lavina obećanja, sve raskošnijih i nerealnijih. Javnost biva zatrpana informacijama, zbunjena i zamorena do te mjere da građaninu postaje nemoguće da prati ili pamti sve što je obećano – rekao je Perić.
On je istakao da niko ne snosi političke posljedice zbog neispunjenih obećanja, već, naprotiv, često biva čak i nagrađen, jer se nova još grandioznija obećanja daju nakon izbora, dok ona stara, data u vrijeme predizborne kampanje, padaju u zaborav.
– Danas imamo partije koje znaju da proizvode obećanja, ali ne znaju – i ne trude se – da ih realizuju. Još manje žele da snose odgovornost kada ih ne ispune. Da bi takav sistem funkcionisao, potreban je mehanizam – i tako su, korak po korak, nastale političke korporacije. One vladaju kroz prazna obećanja, odlučuju s pozicija institucionalne sile i često krše i zakone i Ustav da bi zadovoljile interese uskih struktura novcem i resursima svih nas – kazao je Perić.
Kako je dodao, na takav način stvara se piramidalna šema u kojoj od partijskog rukovodstva do aktiviste postoji veza u raspodjeli privilegija, a tu raspodjelu najviše plaćaju mladi ljudi koji ulaze u svijet u kojem se ne vrednuju njihovo znanje i sposobnost, već privrženost ovoj duboko koruptivnoj šemi.
– Posljedice su jasne: partijsko zapošljavanje, namješteni ugovori, sumnjivi tenderi, kriminalne veze i potpuna erozija pojma odgovornosti. Postoji jednostavno, moćno sredstvo za razbijanje ovakve političke neodgovornosti – otvorene liste i referendumi, bilo lokalni, bilo državni. Oni omogućavaju građanima da direktno biraju ko odlučuje i ko sprovodi odluke. Međutim, političke korporacije ne žele sistem koji bi moć vratio građanima, jer bi tada oni bili uskraćni za moć i, dodatno, kada prekrše zakon, i sami bi morali za to odgovarati – istakao je Perić.
Olako davanje obećanja, od kojih su mnoga toliko nerealna da se odmah može zaključiti da nikada neće biti ispunjena, uhodana je praksa u političkoj komunikaciji crnogorskih političkih partija sa biračima. Ova praksa je već dugo sastavni dio djelovanja političkih partija, maltene podrazumijevajuća i nezaobilazna stavka. Izostanak političke odgovornosti za neispunjena obećanja i lakoća sa kojom se ona iznova daju jasan su indikator političkog ambijenta u Crnoj Gori, ali i političke svijesti birača.
