Na primjer, nekad je pridjev "evropski" u političkoj praksi najčešće korišćen u sloganima u predizbornim kampanjama i nazivima koalicija, a danas je sve češći u imenima samih političkih subjekata. Evropa i svi derivati te imenice nominalno su ključna determinanta djelovanja većine novonastalih aktera na crnogorskoj političkoj sceni. Partije, pokreti i savezi tako i simbolično naglašavaju orijentaciju ka integraciji, modernizaciji i evropskim standardima upravljanja. Ova transformacija nesumnjivo odražava širi trend redefinisanja magistralnih trendova u crnogorskoj politici.
Ipak, prema mišljenju politikologa Aleksandra Ćukovića, riječi sadržane u nazivu određenih političkih partija ili sličnih organizacija gotovo da nemaju nikakav ozbiljan značaj u dobu postistine. Podsjetio je da su u našoj bližoj prošlosti kao pečurke poslije kiše nicale partije koje su po nazivu bile socijalističke, a koje su, kako je tranzicija uzimala maha, pokazale da u svom djelovanju, nastojanjima i, u krajnjem, rezultatima nemaju ni "s" od socijalizma.
– Potom, kako je vrijeme odmicalo, postalo je moderno imati u nazivu epitet "demokratski" ili "evropski", koji, osim deklarativno, suštinski ne moraju značiti ništa. S tim u vezi, možda je posrijedi neki vid političkog pomodarstva, ali građani to vrlo brzo i lako "provale". Ali, kao što su pojedine države u svom nazivu imale epitet "demokratska", što je u stvarnosti izgledalo prilično ironično, ili kao što je hljeb bio "narodni", tako se i političke partije ili pokreti pokušavaju zaodjenuti i predstaviti – kazao je Ćuković za "Dan".
On smatra da je ipak važno da osluškujemo riječi i pratimo njihovu frekventnost u javnom diskursu, pa i u nazivu političkih stranaka i pokreta.
– Ćosić u svom dnevniku primjećuje da je frekventnost određenih riječi (parola) zapravo odraz stanja koje je suprotno stvarnosti, tj. težnja da se stvarnost verbalno "nadjača". Tako se konstatuje da je sintagma "nema problema" bila karakteristična za period socijalizma, dakle period u kom se o problemima (samoupravnog sistema, finansija, održivosti, demokratije…) i nije baš smjelo govoriti – rekao je Ćuković.
Kako je dodao, ukoliko pažljivo slušamo gotovo sve ličnosti koje danas defiluju javnom scenom, ne možemo se oteti utisku da je po frekventnosti u samom vrhu riječ "negdje", o čemu bi se mogao napisati elaborat.
– Ukoliko imamo u vidu ovakvu zakonomjernost, možemo se slobodno zapitati šta u nazivima partija onda znači "demokratski", "socijalistički", "evropski" i tome slično. Smatram da se ružičasti prizvuk nekadašnjeg "socijalističkog" i "demokratskog", koji je u poslednjih nekoliko decenija više puta žestoko kompromitovan, sada nastanio u "evropskom" koji se namučenom, u više navrata izigranom i umornom biraču nudi kao nova ružičasta perspektiva. Volio bih, naravno, da se ona ne izjalovi – zaključio je Ćuković.
Činjenicu da u poslednje vrijeme politički subjekti rado umeću pridjev "evropski" u svoje nazive poznati crnogorski novinar Perica Đaković objašnjava lakovjernošću naroda, koji je sklon da uvijek iznova olako povjeruje u nerealna obećanja.
– Dakle, nije riječ ni o kakvom približavanju Evropskoj uniji ako partija ili pokret u nazivu ima pridjev evropski. Evo vidjeli smo da su u tome uspjeli Spajić i Milatović, eksperti u vladi Zdravka Krivokapića i da je narod povjerovao obećanjima sa bilborda. Poučeni njihovim iskustvom, i drugi su počeli to da koriste, pa su nastali evropski savezi i tome slično – kazao je Đaković za "Dan".
