Politički teoretičar Feđa Pavlović kaže da je svako društvo, pa i crnogorsko, podijeljeno na neki način, i te podjele će uvijek postojati, ideološke ili vrijednosne, a kod nas su podjele na građane prvog i drugog reda obilježile jedan ogroman period.

– Ako uzmemo za primjer aferu "Stanovi", kakav god bio njen pravni epilog, nezavisno od toga da li je prekršen neki zakon, Crna Gora zna kako su ti stanovi dijeljeni i kome su dijeljeni. Jasno je svima da su svi meritokratski kriterijumi zapravo bili farsa, a da je tu politička podobnost bila centralni kriterijum i da je tu bila jedna formalna legalizacija korupcije i podmićivanja važnih državnih funkcionera. Afera "Stanovi" je vrh ledenog brijega koji nam dosta govori i odslikava kakva je to bila "klasa". Ne radi se o jednom ili nekoliko tajkuna, niti desetorici funkcionera koji su dobili stanove – rekao je Pavlović u emisiji "Tri pitanja za..." Veb TV portala "Dan".

On ističe da tu imamo ogroman dijapazon privilegija – od kredita, varijabila na platu, da ste u upravnom odboru, seminara, putovanja, zimnica, pa čak i do nekih nematerijalnih stvari koje se ne mjere parama...

– Strukturna nejednakost je centralna tekovina Đukanovićevog režima i ne govorim samo o novcu. Govorim o jednoj "klasi" koja nije mala i koja se mjeri do 5–6 odsto ljudi, koji su na kraju postali potpuno slijepi za svoje privilegije. Ova "klasa građana prvog reda" je bila visoko na ljestvici jednog užasno nejednakog društva. Kada je pukao čitav njihov sistem 2020. našla se u čudu i reagovala pitanjima: "Šta se ovo dešava? Odakle su došle ove horde svetosavske? Zašto oni mrze sve crnogorsko? Zašto žele da ugase Montenegroerlajnz kada smo se vozili besplatno sve ove godine?" Oni su na to gledali kao na njihovo ljudsko pravo a ne na privilegiju. Ljudi koji su nesvjesni svojih privilegija iskreno vjeruju da se baš oni bore za državu i da je država ugrožena, a da su oni patriote. Oni tvrde da ne brane privilegije nego svoju ideologiju, a ta ideologija se, nekim čudom, poklapa sa njihovim novčanikom. Moramo biti svjesni da kada ti građani prvog reda izađu na patriotske skupove i dignu dva prsta kao liberali, mašu zastavama Gaetušama, ovi drugi u tim simbolima ne vide simbole Liberalnog saveza sa početka 90-ih, niti vide antiratnu priču, ni Slavka Perovića i "Oprosti nam, Dubrovniče", već vide stanove, privilegije i ideologiju privilegovane klase. I ako razumijemo te dvije stvari, mislim da će dijalog između ovih podijeljnih građana moći da bude produktivan – naglašava Pavlović.

Ovaj politički teoretičar ističe da mnogi miješaju pojmovnu različitost između suverenosti i nezavisnosti.

– Nezavisnost je ono što smo dobili 2006. godine i to je pitanje međunarodno-pravnog statusa. Suverenost nije pravna nego politička kategorija. Suverenost je stepen vaše autonomije kao političke zajednice i da vi donosite neke odluke koje se tiču vas nezavisno od upliva sa strane. Imate nezavisne zemlje koje nisu suverene i obrnuto. Kada govorimo o tome da mi u Crnoj Gori, nezavisno od naših nacionalnih, etičkih i drugih identiteta, izborimo minimalnu autonomiju da odlučujemo o nekim centralnim stvarima, koje se tiču naše budućnosti i političkog ustrojstva, onda se postavlja pitanje ko su suverenisti. Da li su to oni koji kažu da su suverenisti, a onda kažu treba da zovemo strance da budu medijatori u razgovoru između vlasti i opozicije, ili, na primjer da ne može Demokratski front da uđe u vlast jer to ne dozvoljavaju SAD ili EU, ili da moramo nešto da uradimo jer su to kazali strani partneri... Pitanje je da li pravi suverenizam leži tamo gdje se ljudi izjašnjavaju kao suverenisti. Paradoks je da su glavni nosioci jedne autokolonijalne svijesti u Crnoj Gori danas svi do jednog se predstavljaju kao suverenisti – ističe Pavlović.

– Nakon 30. avgusta 2020. političke karte su promiješane i sto je prevrnut. Svako ko razmišlja o izborima i ko pokušava da nešto prognozira, ja bih sugerisao da ima u vidu birače, a mislim pogotovo na birače Koalicije "Za budućnost Crne Gore", i ne samo na njih, koji su jako razočarani ponašanjem nove većine. Razočarani su klijentelizmom, partijskim zapošljavanjem, nepotizmom, bahatošću, pa i privilegijama. Stepen ogorčenja je veliki. Tako je Pokret Evropa sad sticajem okolnosti uspio da se nametne kao politički subjekt, koji mobiliše tim stepenom razočarenja čitavu političku klasu. Oni su kao antiestablišment opcija. Jakov Milatović je pobjednik jer je antiestablišment kandidat. Njega je takvim napravilo ponašanje njegovih političkih konkurenata – ističe Pavlović.

Smatra da su sadašnji izbori slobodni i građani su slobodniji i ne mogu biti uplašeni.

– Pokazalo se da je siguran glas propao. Građani su autonomni i to proizvodi jednu volatilnost da građani mijenjaju mišljenje i političari treba da brinu o tome. A to je dobro – kaže Pavlović.