Predsjednica Etičkog komiteta za visoko obrazovanje pri Ministarstvu prosvjete Mara Šćepanović ocijenila je za "Dan" da u nacrt Zakona o visokom obrazovanju nije ušla skoro niti jedna sugestija koja je stigla sa Univerziteta Crne Gore i konkretno sa Prirodno matematičkog fakulteta (PMF). Ona ističe da će to dovesti do neadekvatnih diploma za buduće nastavnike matematike i fizike, što je već izrazit problem u školama. Ona je navela da godinu kasnimo sa uvajanjem zakona o visokom obrazovanju.

– Na primjer, naši studenti se "primoravaju" da odlaze u osnovne ili srednje škole sa 300 ECTS kredita iako Zakon o opštem obrazovanju prepoznaje diplomu od 240 ECTS kredita, ovo direktno, dodatno povećava broj nastavnika sa neadekvatnim diplomama a vidjeli smo da je najveći problem upravo sa kadrom koji treba da pokriva nastavu iz fizike i matematike. Nadalje, pažljivim čitanjem nacrta ipak se vidi da, bar ja tako razumijem, saradnicima studentima master ili doktorskih studija ne omogućava "doživotni" ostanak u zatečenom stanju. Jedino se našim saradnicima sa doktoratom koji nemaju, iz raznoraznih razloga, prostor za napredovanje, omogućava da ostanu u toj poziciji više puta po pet godina – ističe Ššepanović.

Ona objašnjava da je bolje produžiti važenje trenutne akreditacije kako bi se zakon potpuno usaglasio.

– Ako se zna da je prošla akreditacija završena prije pet godina, 2017. g. i da je zakonska obaveza da se sve ustanove visokog obrazovanja (re)akredituju svakih pet godina, očigledno je da kasnimo sa donošenjem ovog Zakona bar jednu godinu. Međutim, znajući da je prethodna akreditacija urađena po Zakonu iz 2014. g., napominjem prije donošenja trenutno važećeg Zakona o visokom obrazovanju, dakle potpuno nezakonito, mislim da je bolje produžiti važenje trenutne akreditacije i napisati dobar Zakon o visokom obrazovanju koji bi bio usklađen sa, prvenstveno, tržištem rada u Crnoj Gori i našim specifičnim socio-ekonomskim stanjem. Trenutno važeći Zakon o visokom obrazovanju je donesen na brzinu, bez sagledavanja situacija u kojima se treba primjenjivati, tako da se pokazao u suštini neprimjenjiv. Ako se nešto suštinski ne promijeni bojim se da će ista sudbina biti i ovog novog – objašnjava Šćepanović.

Ona savjetuje da država mora ograničiti broj mjesta za nedeficitaran kadar i pokušati dodatnom afirmacijom (kadrovskim kreditima, dodatnim stipendijama ili nekim drugim olakšicama) zainteresovati buduće studente za deficitarna zanimanja.

– Tu upravo mislim na problem obrazovanja profesora matematike i fizike.

Na pitanje da li je praktična nastava za studente adekvatna i da li je program stručnog osposobljavanja dao rezultate, odgovara da sadašnja rješenja nisu dobra.

– Kada se radi o praktičnoj nastavi mislim da nije izabrano najbolje rješenje. Kada se pokušava staviti u čvrsti okvir ECTS kredita i vremena koji se za nju izdvaja, a koji mora biti bar po važećim pravilima oduzet od vremena teorijske nastave mislim da dobijamo nešto što se zove simuliranje. Bilo bi dobro razmisliti o drugačijem načinu, npr. ljetnja praksa… Zbog hiperprodukcije diploma bilo je za očekivati da će se navedene situacije sve više dešavati i to ne samo u privatnom sektoru – navodi Šćepanović