Dok voz juri čas kroz ravnicu, da bi odmah potom uz pomoć tunela savladao planinske masive i izbio čak na visinu od 1.032 metara, koju obično poznaju samo putnici u avionima, ostaje nam nezaboravna slika: starice, ratari, čobani, radnici, vojnici na straži, koji su daleko od željezničkih stanica, ostavljaju poslove, i visoko izdignutim rukama iznad glave aplaudiraju toliko očekivanom danu kada je njihovim krajevima, gdje i puteva nema, prošao prvi voz.

Maj 1976: Pruga Beograd-Bar više nije magistrala snova. U petak, 28. maja 1976, kako će biti zapisano u istoriji naših naroda, tačno u 9 časova, sa Glavne željezničke stanice Beograd krenuo je prvi voz iz glavnog grada SFRJ za mediteranski gradić na južnom Jadranu - Bar.

U svečanom vozu bio je najdraži gost - drug Tito.

Prvog putnika u prvom vozu na pruzi o kojoj se sanjalo gotovo sto dvadeset godina i koja je građena s malim prekidima od 1952. godine pozdravljalo je stotine hiljada građana.

Izgradnja pruge Beograd-Bar - YOUTUBE, SCREENSHOT

U najboljim odijelima, u novim narodnim nošnjama, svečanim rudarskim kaputima i kapama, koji se oblače samo na praznik, radnici, zemljoradnici, službenici, vojnici, pioniri, omladinci, mladi i stari, svi su htjeli da pozdrave dolazak prvog voza i svog voljenog maršala.

Muzika, narodna kola, trubači iz Dragačeva i Sandzaka, vitki mladići i djevojke u prekrasnim nošnjama Crne Gore dočekivali su drage goste neumornom igrom i muzikom na najdužem koncertnom podijumu, od Trga Bratstva i jedinstva u Beogradu do željezničke stanice u Baru.

Postavljanje šina - YOUTUBE, SCREENSHOT

I svuda majsko cvijeće, i svuda hljeb i so u znak dobrodošlice najdražem gostu i prijatelju, i svuda topli pozdravi pomiješani sa aplauzima kakve dosad nismo upamtili.

Narodi ovih krajeva slavili su tako puštanje pruge Beograd-Bar u redovan saobraćaj i dolazak predsjednika Republike.

Takve svečanosti istorija željeznice nije upamtila.

Takvo veselje, radost i slavlje nisu upamtili i mnogi gradovi kroz koje prolazi pruga: Valjevo, Kosjerić, Titovo Užice, Priboj, Prijepolje, Bijelo Polje, Mojkovac, Kolašin, Titograd, Bar...

Dok voz juri čas kroz ravnicu, da bi odmah potom uz pomoć tunela savladao planinske masive i izbio čak na visinu od 1.032 metara, koju obično poznaju samo putnici u avionima, ostaje nam nezaboravna slika: starice, ratari, čobani, radnici, vojnici na straži, koji su daleko od željezničkih stanica, ostavljaju poslove, i visoko izdignutim rukama iznad glave aplaudiraju toliko očekivanom danu kada je njihovim krajevima, gdje i puteva nema, prošao prvi voz.

Bilo je to slavlje rada, znanja i istrajnosti.

Bilo je to slavlje za još jednu veliku radnu pobjedu naših radnih ljudi, koji su za 24 godine, i pored povremenih finansijskih teškoća, uspjeli da ostvare graditeljski poduhvat stoljeća - izgradili su prugu od Beograda do Bara.

Tog subotnjeg predvečerja, 30. maja kada je plavi voz ušao u poslednju stanicu nove jugoslovenske magistrale, niko nije bio srećniji od onih sto hiljada graditelja pruge, od minera, armirača, betoniraca, željezničara, rudara, geologa, građevinaca. 

Jer oni su još kako znali da iskažu sve one vrline našeg radnog čovjeka - požrtvovanje, odvažnost koja se graničila sa herojstvom (koliko je samo bilo divnih nenapisanih priča - iz tunela čija je ukupna dužina ravno 114 kilometara), umješnost, znanje, samopregor.

Generacijama koje dolaze, graditelji pruge Beoprad-Bar imaju čime da se pohvale: magistrala je dugačka 476 kilometara.

Od ukupne dužine nove jugoslovenske magistrale, 114 kilometara je u tunelima (ukupno ih ima 254, a najduži tuneli su Sozina (6.170 metara), Zlatibor (6.169), Trebešica (5.170). 

Izgrađena su i 234 mosta u ukupnoj dužini od 14,5 kilometara. 

Pruga ima 54 stanice, od kojih su neke u tunelima, što je svojevrsni kuriozitet.

Jedan od najatraktivnijih objekata je, svakako, most preko dubokog kanjona Mala Rijeka.

Jedan njegov stub visok je kao televizijski toranj na Avali. 

Zato i strani eksperti priznaju da su naši ljudi izgradili jednu od najtežih pruga, ali u isto vrijeme i najatraktivnijih u Evropi.

Takva priznanja nam gode, ali mnogo je važnije za jugoslovensku privredu i saobraćaj da će nova magistrala ubrzati razvoj krajeva kroz koje prolazi, približiti rudna bogatstva industrijskim centrima, mnoge prirodne ljepote otkriti turistima, otvoriti nove saobraćajne pravce preko beogradske i barske luke uvođenjem takozvanog kombinovanog transporta rijeka - pruga - more, i što je najvažnije pruga će još više povezati i zbližiti ove naše narode.

Napisao: Dušan Dražić, obrada: Jugopapir (TV novosti, jun 1976)