Nikada nije na odmet malo lutanja i preispitivanja, mislim da tako rastemo, jer nas nesigurnost tjera da krećemo dalje, kaže Nikola Gegaj, široj javnosti poznat kao političar, a u rodnim Tuzima kao neko kome nikad nije bilo teško da pomogne i nađe se i u dobru i zlu.
– Naravno, nije poenta srljati, nego naći neki balans između rizika i zone komfora. I kod mene je kao i kod svih ljudi bilo i padova i uspona – kaže Nikola.
Ovaj spontani razgovor nastao je nakon dugog druženja na stranicama "Dana". Nikada nije zgoreg čuti nešto manje formalno, manje stegnuto. A da je na našim prostorima bilo manje "istorijskih" razgovora i dešavanja svima bi nam bilo bolje. Ova priča ponukana je onim što često ostane iza kamera i mikrofona. A da "nije život što i poljem preći" svjedoči Nikola.
– Najteže u životu mi je bilo kada su mi umrli roditelji. Posebno sam bio vezan za majku. Oba roditelja sam izgubio u razmaku od 20 dana... Može li teže. Niko te ne voli iskrenije i srdačnije od roditelja. Kad izgubiš njih izgubio si najjači oslonac u životu ali i to je sastavni dio života sa kojim se moraš suočiti – kaže Gegaj.
Nikola je rođen u Zatrijepču, bio je odličan đak, kako u osnovnoj tako i u srednjoj školi. Prosjek ocjene, za 12 godina školovanja bio je kaže, čista petica. Zato je svojoj jedinici Moniki, koja je kruna braka sa njegovom Marijom, visoko podigao ljestvicu. Ona je sada srednjoškolka i moraće dobro da zapne da prestigne oca. Nikola iz đačkih dana ima mnogo nagrada i diploma, tu je "Luča", a bio je stipendista Titovog fonda koja mu je dodijeljena 1988. godine prilikom proglašenja za đaka generacije. Bila je to za njega kaže posebna godina jer je proglašen najboljim učenikom u Crnoj Gori. Za studije je izabrao metalurgiju, diplomirao 1994. godine, ali nikada nije radio u struci kao inženjer.
– Četiri godine radio sam kao profesor matematike i hemije u srednjoj školi u Tuzima i u Zatrijepču. Pratio me glas da sam strog, ali pravičan. Osjećao sam ljubav koja se dijeli u učionici pa je to prenošenje znanja na mlade bilo važno iskustvo. To iskustvo kako je sa druge strane katedre vježbao sam još dok sam bio osnovac. Nastavnica ruskog jezika Paška Đonaj i sada nažalost pokojni nastavnik geografije Leš Berišaj su znali da me angažuju da vršnjacima držim predavanja. To sam uradio, ponekad, i na zahtjev tadašnjeg direktora Isaje Pepić, ako je nastavnik odsutan. Na početku je bila malo barijere, ali vremenom mi je postalo rutina. Nastavnici i profesori su bili veoma bliski sa mnom, kao da sam im kolega, a ne učenik – ističe Gegaj.
Od 2001. godine gledali smo ga u poslaničkim klupama. U tri mandata je bio poslanik DPS-a u Skupštini Crne Gore, kao i savezni poslanik u Skupštini Srbije i Crne Gore. Potom je bio predsjednik Opštine Tuzi.
– Možda će zvučati neskromno ali mislim da je humanist moja najvrednija osobina. Nastojao sam da čime god da sam se bavio budem od pomoći ljudima. Uvijek te Bog daruje ako pomogneš onome kome je pomoć potrebna. Srećan sam ako sam mogao neku porodicu pomoći sa dzakom brašna ili paketom ulja... Uvjerio sam se da ako činiš dobro - dobrim se vraća – kaže Gegaj.
Gegaj kaže da su ga roditelji naučili da se pridržava svakog dogovora i da je imperativ uspješnosti u svakom poslu odgovornost prema određenim zadacima koje zacrtaš. Ta ljudska crta potiče kaže od kućnog vaspitanja.
– Ako ne posjeduješ ove vrline, onda će sve ići trljavo i naopako. Volim da pomognem ljudima. Vjerujte da to činim sa istim žarom kao kada radim nešto za sebe, a zadovoljstvo kad se određeni posao završi je mnogo veći. Oni to pamte i znaju da se prilikom svakog susreta podsjete – ističe Gegaj.
Коментари (2)
Оставите свој коментар