Piše: Momčilo Pantelić
I u ovom vicu je bar trunčica zbilje. Jer, pomenuti se toliko naslušao američkih recepata za uspostavljanje prekida vatre u Ukrajini, da bi "s pravom" mogao da neke od njih preporuči Donaldu Trampu koji žudi za obustavom vatriranja s "vjerolomnim" Ilonom Maskom.
Na primjer, da i on, kao i Ukrajinac pa i Rus, shvati da ne može, čak i da ne smije, da pobijedi protivnika, jer bi izazvao kontraudar u kome bi i sam mogao da bude poražen. A odnos između najmoćnijeg i najbogatijeg čovjeka današnjice je upravo takav.
Zavađeni Tramp i Mask imaju snage da unište jedan drugog, ali se nijednom to ne bi osjetno isplatilo. Razišli su se znatno bogatiji nego kad su se spojili.
Moglo bi se reći da je Mask s pravom ljut a Tramp, takođe s pravom, zabrinut. Vlasnik Tesle i niza kompanija, od svemirskih do ugrađivanja čipova u mozak, odrekao se funkcije u agenciji za smanjenje državnih troškova, razgnevljen predsjednikovom programom za povećavanje deficita i dugova. Preduzetniku globalnih dometa zasmetalo je i Trampovo razmahivanje ogromnim carinama.
A šefu Bijele kuće je bilo krajnje neprijatno što mu glavni finansijer postaje neka vrsta disidenta, koji je priprijetio da će osnovati novu stranku, i time osiromašiti biračko tijelo Trampovih republikanaca. I još kad je čuo da Mask poručuje da treba da bude smijenjen impičmentom, jetko je prokomentarisao da tako može da govori samo čovjek koji je "izgubio razum". Fanatični trampista Stiv Benon je zatražio i da se Mask, rodom iz Južne Afrike, protjera iz SAD, kao "ilegalni imigrant".
I kad se nekim učinilo da ih više ništa ne može ponovo spojiti, do saglasnosti su ih doveli upravo ilegalni imigranti. Tramp se upustio u drastične akcije za njihovo masovno protjerivanje i poslao prvo 2.000 pripadnika Nacionalne garde, a onda još 700 marinaca da suzbijaju proteste u Los Anđelesu protiv takve njegove politike.
Mask ga je sažeto ali i beskompromisno podržao. Uprkos velikoj polemici o upotrebi vojske na unutrašnjoj sceni, kakve decenijama nije bilo.
Drama u "Gradu anđela" se različito tumači, čak tako da je slanjem trupa u "Grad anđela" Tramp uspio da skrene pažnju s njegovog i Maskovog natezanja, koje mu samo šteti. U prvi plan su sada izbile političke trzavice između vladajućih republikanaca i demokrata koji upravljaju saveznom državom Kalifornijom.
Doguralo se do usijanja. Tramp se založio za hapšenje guvernera Gavina Njusoma. A ovaj najavljuje tužbu protiv njega "jer rasplamsava krizu umjesto da je stišava" i što je poslao vojsku, bez uobičajene konsultacije s lokalnim organima.
Iako Amerika već poduže obiluje duelima, sadašnji djeluju dalekosežnije od doskorašnjih. Prvi put su je potresli i spoj i razlaz dvije ličnosti, koje su se nameračile da pretumbaju Ameriku a s njom i svijet.
Kao tandem narcisa, Tramp i Mask su, pritom, primijenili poveću dozu samovolje, koja priliči autokratijama. Njihove pristalice smatraju da je bilo krajnje vrijeme da se stane na put "lijevom skretanju", pod kakvim podrazumijevaju odstupanje od nacionalnog identiteta, u pravcu "sveopšte inkluzivnosti", kako rasne tako i rodne.
Kritičari, pak, kurs "odozgo" definišu kao ugrožavanje demokratije. Uz podrivanje stubova njenog unutrašnjeg i spoljnog ugleda, za kakve važe univerziteti, mediji, nauka, umjetnost i svako drugo stvaralaštvo bez cenzurisanja.
Sukob Bijele kuće i Kalifornije oživljava rasprave o dometima centralizacije i decentralizacije, trenutnoj prevazi izvršne nad zakonodavnom i pravosudnom vlasti. Najmanje je sporno da ustrojstvo treba reformisati, ali nema saglasnosti kako i u kom pravcu.
U spoju milijardera Trampa i Maska, viđen je vrhunac plutokratije, vlasti novca. Obojica su joj bili, i privatno, maksimalno privrženi. S tim što je Mask osvajao tržišta širom svijeta, dok ih Tramp remeti i podstrekava protekcionizam.
Imaju i zajedničke vodilje – podsticanje krajnje desnice i razumijevanje za diktatore, jer se s njima lakše ostvaruju dogovori, bez demokratskih "preganjanja i prenemaganja". Slažu se i u uobrazilji da mnogi uživaju na račun Amerike, iako je ona izrasla u najveću silu. Mask je sebi, jednom prilikom, dozvolio i da kaže kako je "empatija najveća slabost zapadne civilizacije", koju drugi eksploatišu u svoju korist.
Zbog toga, možda, Mask i planira iseljavanje Zemljana na Mars, ali se i njemu i šefu Bijele kuće kao najveći izazov čini to što mase nezvano hrle da se dosele kod njih. Ne haju što je masovno protjerivanje ilegalnih imigranata odricanje od nacionalnog identiteta.
Jer, Amerika je tvorevina imigranata. Zanemarivanje te činjenice podstiče duele unutar nje, zbog kojih joj je satirično preporučen Zelenski kao posrednik.
A problem je u – izborima. Da, kome god je stalo do demokratije, bolje probere za koga se glasa i koga taj dovlači sa sobom.
Uzimajući za primjer uvezani uspon Trampa i Maska, londonski Gardijan upozorava da demokratija zahtijeva bolje mjere zaštite od nezdravog braka bogatstva i moći, u kome preuveličani ego zaposeda komandne položaje. To upozorenje važi i za nas.
Studenti i birači u Kosjeriću i Zaječaru su pokazali da umijemo da se bolje nego dosad štitimo od navedenih zastranjivanja. Još samo da svi prionemo da taj inspirativan poduhvat dopumpamo do kraja.
novimagazin.rs
(Autor je spoljnopolitički komentator)
