Da li zaista želimo istinu o predratnim, ratnim i poratnim dešavanjima u Crnoj Gori, odnosno bivšoj Jugoslaviji? Ja tvrdo vjerujem da ne želimo iako su nam usta puna pomirenja. Zašto? Iz jednostavnog razloga što je najlakše vladati na podjelama. To je osnovna politička agenda mnogih političkih partija.
I sada se dobro sjećam, početkom 70-ih godina, na poslediplomskim studijama u Beogradu, imao sam prilike da razgovaram sa čuvenim istoričarima, profesorima, isključivo o događajima iz rata i poslije rata. Nećete vjerovati, o mnogim događajima morali su da "pišu" kako im se naredi. Jedan čuveni istoričar iz Crne Gore kazao mi je da je umalo izgubio glavu zbog jedne svoje knjige. To je, nažalost, bilo vrijeme teške cenzure. Ja nijesam istoričar, ali sam mnogo proučavao drugu polovinu HIH vijeka i čitav HH vijek. Zbog mlađih generacija, kroz gimnaziju početkom 60-ih godina proučavao sam formalnu istoriju, a zatim sam na fakultetu imao prilike da razgovaram sa živim svjedocima predratnog, ratnog i poslijeratnog doba. Bili su to i komunisti, narodni heroji, i četnici, a kao vojnik JNA u Hrvatskoj, prije više od 50 godina, imao sam priliku da razgovaram i sa dvojicom ustaških vojnika.
I da se vratim izjavi mitropolita. On je intelektualac i dobro je upoznat sa odnosom komunista prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Ja u tom dijelu tražim odgovor na uzroke ovakve izjave, i ništa više. Kada je riječ o izdajnicima i zločincima, daću i svoje mišljenje o tri dominantna pokreta predratnog, ratnog i poslijeratnog perioda bivše Jugoslavije. Ovo uglavnom zbog toga što danas mnogi analitičari upravo u tom periodu traže uzroke današnjih podjela.
Komunistički pokret nastao je 1919. godine, na osnovu boljševizma u Sovjetskom savezu. Sve one metode iz tog sovjetskog perioda, nešto kasnije i staljinizma, koristili su i jugoslovenski komunisti. Godinu dana nakon formiranja, Kraljevina SHS-a zabranila je djelovanje komunista. Ovaj pokret je na značaju dobio nakon kapitulacije Jugoslavije. Organizovali su ustanke za oslobođenje od okupatora. Ne želim da govorim o zaslugama jugoslovenskih komunista u sveukupnoj pobjedi nad fašizmom, jer je o tome sve ispričano.
Osnovna agenda komunista bila je oslobođenje Jugoslavije kroz NOB-u i stvaranje republike. Istovremeno, četnički pokret formiran je 20 godina kasnije, i to uglavnom kroz rat. Osnovna agenda četničkog pokreta bila je borba za očuvanje Jugoslavije, ali kao monarhije. Ko su bili izdajnici i zločinci? Niti su komunisti, niti četnici bili izdajnici, naročito ne svog naroda. Da li su bili zločinci? I jedni i drugi bili su zločinci. Nema prostora da detaljnije pišem o tome, ali ću pomenuti da je samo u mojoj rodnoj Zeti izvršeno nekoliko zločina od strane i jednih i drugih. Osnovna agenda komunista poslije rata bila je borba protiv Srpske pravoslavne crkve i borba protiv bogataša. A što se tiče krsne slave, to je bila mislena imenica, nijesmo smjeli da slavimo. Moja porodica je bila prilično bogata i bila je na meti mjesne komunističke vlasti. Pljačkali su nam stoku, žito i sijeno. Silom su nas gonili da uđemo u zadrugu, a zadruge su se kasnije pokazale kao pogrešan projekat. Tada je bio aktuelan i Goli otok, po mom sudu, najveća sramota komunističkog režima. No, i pored takvog pritiska na moju porodicu, početkom 70-ih godina, moja porodica je u selu Mahala izgradila grobnicu. Na nadgrobnom spomeniku, na moju inicijativu, umjesto petokrake, pokojni otac je stavio krst. Sjećam se dobro da mi je rekao tada (već sam bio završio fakultet) da ću zbog toga imati problema. Znao sam da će krst da nadživi petokraku. I sve je tako bilo do 1956. godine, kada je završen Goli otok. Od te godine pa sve do 10. januara 1989. godine, za mene je zlatno doba Komunističke partije Crne Gore, posebno u ekonomskom smislu. U tom periodu komunisti su od agrarne, u ratu porušene države, napravili snažnu agro-industrijsku državu, koja je u periodu 1960–1975. godine imala veću stopu rasta od jednog Japana. Sagrađeno je skoro 50 fabrika, mnogi infrastrukturni objekti, hidroelektrane, moćne brodarske i prevozničke kompanije. Za sve grehove koje su komunisti prije ovog snažnog ekonomskog preobražaja uradili treba im oprostiti. A onda, 1989. godine, mrak, iz njihovog šinjela rodila se Demokratska partija socijalista, koja je sve ove rezultate komunista urušila, a posljedice i danas osjećamo.
I da ne ostanem dužan, ustaški pokret koji se formirao u Hrvatskoj nakon formiranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, za razliku od komunističkog i četničkog pokreta, bio je separatistički. Oni se nijesu borili za Jugoslaviju, već za etnički čistu Hrvatsku. Na njihovu sreću, a na žalost mnogih, oni su poslije sto godina uspjeli. Naime, prije sto godina u Hrvatskoj je živjelo gotovo milion Srba. A danas?
Dakle, moja poruka je da treba sve učiniti da se pomirimo, ali kako? Ako neko misli da današnjim tumačenjem tog dijela istorije može to postići, mislim da se grdno vara.
