Piše: dr Zoran Milivojević
Ima osnova da je sve počelo 2007/8. čuvenom najavom ruskog predsjednika Putina na Minhenskoj konferenciji o osporavanju zapadne suprematije, koju su slijedili ruska vojna intervencija u Gruziji, zatim ekonomska kriza s globalnim efektima i najzad početak globalnog kineskog projekta "Pojas i put". Međutim, pravu suštinsku uvodnu fazu predstavlja odluka Rusije iz februara 2022. da upotrebom sile protiv Ukrajine direktno spreči proširenje rivalskog NATO-a dalje na istok Evrope s realpolitičkom globalnom potvrdom funkcionalne multipolarnosti. Naime, zbog direktnog suprotstavljanja glavnih nuklearnih sila SAD i Rusije, koje se manifestuje kroz rusko-ukrajinski rat, neizbježno je na dnevnom redu i tema novog poretka, jer u osnovi ovog sukoba leži i pitanje globalne dominacije. Naprosto zapadni angažman u Ukrajini kroz NATO i sankcionu politiku izolacije Rusije na globalnom planu nije dao glavni rezultat, već je podijelio svijet i pokazao da je do sada vladajući neoliberalni zapadni ideološko-politički koncept, zasnovan na isključivo "liberalnim vrijednostima" i "pravilima", iscrpljen. Dodatni argument o nužnosti definisanja novog svjetskog poretka dali su nedvosmisleno i 2024. novembarski izbori u SAD i pobjeda predsjednika Trampa s glavnim ciljem "učiniti Ameriku ponovo velikom", a na platformi uvažavanja realpolitike, priznanja da je svijet multipolaran i ideološkog aksiomskog stava prema tradicionalnim vrijednostima i predominantnom nacionalnom interesu.
Samit BRIKS-a u Riju pod brazilskim predsjedavanjem prema ishodu i zaključcima praktično označava uvod u drugu operativnu fazu izgradnje novog svjetskog poretka. Evo i zašto. Najprije, on je definitivno označio glavne suprotstavljene aktere u utvrđivanju kriterija i osnova novog poretka: kolektivni Zapad na pozicijama očuvanja neoliberalnog koncepta zasnovanog na pravilima i kolektivni Jug na pozicijama suverene jednakosti i ravnopravnosti. Nadalje, ovaj samit je politički verifikovao globalni subjektivitet proširenog BRIKS-a s uvjerljivom strateškopolitičkom voljom da se nastavi borba na izgradnji svjetskog poretka koji isključuje dominaciju jednog (čitaj zapadnog) centra, podrazumijeva suverenost i ravnopravnost, saradnju i razvoj na multilateralnoj osnovi, poštovanje normi i standarda međunarodnog prava. Garant ovog subjektiviteta potvrđuje reprezentativni sastav (osnovni BRIKS plus Egipat, Etiopija, Iran, UAE, Indonezija), kao izraz volje većinskog kolektivnog Juga s potencijalom i uticajem na globalnom nivou koji se više ne može zanemarivati niti preskakati. Najzad, sama reakcija američkog predsjednika s prijetnjom ekonomsko-političkim mjerama (carinama) prema BRIKS-u uz jasnu naznaku da je riječ o rivalitetu i dvije strane sa strateško-globalnim značenjem, potvrda su uvoda u fazu globalnog nadmetanja dva definisana subjektiviteta koji djeluju suprotstavljeno na svjetskoj pozornici. Za otklon od svake sumnje najbolju ilustraciju predstavlja reakcija domaćina na kraju samita, brazilskog predsjednika Lule da Silve u ime asocijacije: "Ne mislim da je odgovorno i ozbiljno da predsjednik zemlje velike kao što su SAD prijeti svijetu preko interneta. On mora da shvati da se svijet promenio. Ne želimo cara. Mi smo suverene nacije. Ako on vjeruje da može da uvede carine, onda imamo pravo da mu odgovorimo na isti način." Uz to je napomenuo da odnosi između zemalja treba da budu zasnovani na međusobnom poštovanju, jer "ljudi moraju da shvate šta suverenitet zaista znači. Svaka zemlja je gospodar svoje sudbine".
U ovoj drugoj operativnoj fazi borbe za definisanje parametara novog svjetskog poretka, poslije samita BRIKS-a u Riju, dominiraće na prvom mjestu pitanja jednakosti i ravnopravnosti u ponašanju na globalnoj sceni, kako u političkim (uvažavanje multipolarnosti, zalaganje za reformu OUN, poštovanje međunarodnog prava i suverenosti), tako i u ekonomsko-socijalnim pitanjima (protiv protekcionizma, sankcija, ograničavanja slobodne trgovine, dužničkog ropstva i neokolonijalnih intencija, upotrebe ekonomije i globalnih instrumenata Svjetske banke, MMF, dolara u političke svrhe, socijalne nejednakosti).
Važan segment budućeg nadmetanja dva bloka i dva koncepta biće pitanje međunarodne bezbjednosti. Samit u Riju bio je vrlo jasan u završnoj deklaraciji protiv ratnih opcija kako u Ukrajini, tako i na Bliskom istoku, kroz zalaganje za politička rješenja na važećim osnovama definisanim kroz sistem OUN (mirno rješavanje sporova, validnost palestinskog pitanja, itd). Ključnu novinu u ovom kontekstu predstavlja ugradnja u završnu deklaraciju formulacije o vojnoj saradnji koja nije dalje elaborirana, ali sugeriše zaključak da je prošireni BRIKS na mirnodopskim pozicijama kad je riječ o globalnoj bezbjednosti i konkretnije protiv militarizacije na Zapadu povodom rata u Ukrajini i vojne opcije SAD i Izraela na Bliskom istoku s određenom podrškom novim članicama Iranu, Egiptu i UAE u izmijenjenim geopolitičkim okolnostima (politički izolacionizam i vojne slabosti Izraela tokom dvanaestodnevnog rata s Iranom) i njihovom viđenju bliskoistočne krize.
Na osnovama zaključaka samita u Riju predsjedavanje je preuzela Indija, koja inače zbog svojih velikih razvojnih i drugih potencijala i realpolitičkog uticaja predstavlja jedan od ključnih faktora budućih globalnih odnosa. Evidentno se ulazi u period mogućih raspleta u dva sukoba veoma važna za globalne odnose i novi poredak, nove preraspodjele ekonomske moći, kao i redefinisanje zapadnih transatlanskih odnosa uz osvjetljavanje stvarnih dometa promjena koje su inicirane sa novom administracijom SAD predsjednika Trampa, što sve skupa to predsjedavanje čini veoma izazovnim.
politika.rs
(Autor je diplomata u penziji)
