Piše: Milisav S. Popović
Moj dodir sa "nevjerovatnim a postojećim" se multiplikovao prilikom obrade "metoda deskriptivnog profilisanja", kada smo zašli u polje medicinskih fenomena.
E to je tada bio puni, sočno uklesani momenat "pogle ovog kastiga!"
A šta nas je sve izulo?
U jednom dijelu Kariba, u selima Dominikanske Republike poput Las Salinasa i Saladilo, ljudi su vjekovima primjećivali neobičnu prirodnu šaru koja im je premazivala porodicu. Djeca koja su rođena i odgajana kao djevojčice – u pubertetu bi se, najednom (u roku od nekoliko nizova noći) pretvorila u mladiće. Lokalni izraz za to je slikovit: "güevedoces", što znači "testisi u dvanaestoj".
Kako. brate?
Tako burazeru, tek tako – bez pardona i traženja bilo čije dozvole. Nauka je tek sedamdesetih godina prošlog vijeka (zahvaljujući istraživanjima Julianne Imperato-McGinley) uspjela da razriješi misteriju (doduše, donekle tek – ostalo je neodgovoreno "zašto se fenomen ponavlja?"). Riječ je o rijetkoj genetskoj mutaciji u genu "SRD5A2", koja dovodi do deficita enzima "5-alfa-reduktaze tip 2" (znam, nismo genetičari, ali moramo voditi računa o preciznosti naučnog etiketiranja – jer ovakvi tekstovi ne smiju da dopuste luksuz "poluinformacije"). Taj enzim je odgovoran za pretvaranje testosterona u njegov jači oblik " dihidrotestosteron (DHT)" " ključan za razvoj muških polnih odlika/organa još u materici.
Kada enzima nema, bebe se rađaju sa vanjskim izgledom koji podsjeća na ženski. Odgajaju se u skladu s tim – dobiju ženska imena, haljinice, ulogu u društvu adekvatnu rodu i polu. Ali, u trenutku kada pubertet podigne nivo testosterona, tijelo odjednom pokaže šta je kadro – započne svoju neočekivanu transformaciju. Genitalije se naglo razvijaju i rastu, testisi se spuštaju, glas se produbljuje. I vjerovali ili ne, sve se događa munjevito brzo.
Djevojčica iz aprila postaje mladić tokom maja.
Za same ljude iz Dominikanske Republike to već odavno ne predstavlja nikakav šok. Generacije su navikle na naglu preobrazbu klinčadije – zovu je "božjom presvlakom". Djeca nisu stigmatizovana, niti posmatrana kao čudo – jednostavno, prihvatala se nova stvarnost. Nauka je tek mnogo kasnije stigla da potvrdi ono što je život već znao.
Valja napomenuti, ne radi se o ustaljenom koceptu "promjene pola" (koja se vrši uz pomoć hirurgije i hormonske terapije), već "kasna maskulinizacija" djevojčica usljed nemogućnosti pretvaranja testosterona u dihidrotestosteron (DHT) u fetalnom razvoju; kad pubertetski talas testosterona dođe, tijelo nadoknadi dio tog puta.
Fenomen je opisan i u drugim zajednicama (Papua Nova Gvineja, Portugal), ali je dominikanski klaster najpoznatiji.
Na našim prostorima, međutim, priča o polu i rodu u mnogo čemu je bila oblikovana nasilnom akulturacijom od strane Otomana. Kult sina jedinca – nikada nije bio dio kulture naših predaka. Donesen je i utvrđen tokom njihovog osvajanja (zapamtite, to je turska tekovina, ne naša), i duboko je ukorijenio ideju da je muško dijete vrijednije, a žensko "za bacanje" – samo "prelazno", ono što će jednom poći (preći) u tuđu kuću.
Takvo nakaradno razmišljanje preživjelo je stoljeća i, nažalost, oblikovalo čitave generacije (poremetilo je i vas, jer i dalje intimno, ma koliko shvatali istinu – dajete prevagu sinu).
Da li iko – a ima ih mnogo koji stalno imaju potrebu da nešto prozaično kažu – ukazuje da valja stalno podsjećati: ženski pol je bazični, osnovni. Svaki bogovjetni ljudski embrion u ranim fazama ima istu strukturu (žensku). Ako se ništa posebno ne dogodi, taj razvoj ide prirodnim tokom – rodiće se djevojčica.
"Ona" je zapravo prvo božje slovo.
Da bi se embrion razvio u muško, mora da se uključi dodatna unutar-biološka laboratorija. Ako bilo gdje u tom složenom lancu nastane prekid – razvoj se (opet) vraća ka osnovnom, ženskom obliku.
Gle ironije.... dok se vjeruje da vrijednost doma zavisi od broja muških glava, biologija je nedvosmislena – žena je sve i svja.
Ako se pitate... da li bi mogle da opstanu u svijetu bez muškaraca. Pa, ako nas je Dominikanska Republika iznenadila sa "güevedoces"... ko kaže da se jednog dana neće sponatano pojaviti i partenogeneza? Sposobnost da stvore potomstvo bez mužjaka.
I još nešto... ovo nije bio spis u slavu žena (po fukarluku se mogu takmičiti oba pola), već dopis/reklamacija na pokvarena uvjerenja, koja od starta ne rade.
Stisni mu.a, i priznaj da si, duboko u sebi – žena.
(Autor je književnik)
