Piše: Vojislav Bulatović
Na kraju kalendarske godine, u decembru, ili početkom nove, bacamo pogled i vraćamo misli na godišnje prostranstvo koje je ostalo iza nas: ja to zovem decembarsko-januarski vidikovac. Otuda i ovaj naslov. Moj privatni "retrovizor" nikoga ne interesuje, ovdje ću se držati mog građanskog vidokruga. "Građani Crne Gore", odjekivali su sa svih nivoa glasovi političara meko i nježno, udvarački i višesmisleno a kod manjine i sa retoričkom perfekcijom. Oni u svakoj svojoj akciji pozivaju (svoje!) građane (ja nikako da se pronađem u tim pozivima) da im budu svjedoci i da ih podrže u onome što čine (makar se kao djeca baš u parlamentu fizički onemogućavali u javnom djelovanju i vršenju državnih poslova – pa i uz pomoć piraterije i pištaljki…).
Buđenje građanske kontrole političkih sučeljavanja na javnoj sceni (vlast, opozicija, stranačke kombinatorike, afere, reakcije na društvene događaje, odgovornost i zakonitost postupka) je dug proces demokratskog sazrijevanja društva. Ne može se raznim "dugim marševima", agresivnim demonstracijama, blokadama saobraćajnica i javnih ustanova, bukom i bijesom stići naprečac do "zdravog društva".
Postojeći režim vlasti zatiče uvijek jedno prethodno stanje (uređenost javnih službi, kadrovska struktura, profesionalizacije administracije, standard i procedure, partitokratski kompromisi, ograničenje političke moći naspram drugih moći i kompetencija). Pritisci građanskih pobuna i otpora legalnoj vlasti moraju biti konkretni i vremenski određeni i usmjereni na nadležne službe i organe. Realnost i racionalnost zahtjeva se podrazumijeva. Borba protiv korupcije, na primjer, jedan je od složenijih i dugoročnih zadataka. Studentski protesti i zahtjevi u Srbiji su svoju borbu za "ozdravljenje društva" započeli na slučaju rušenja nadstrešnice Željezničke stanice u Novom Sadu. Oni su korupciju kao društveno zlo (ili kočnicu demokratije) vidjeli kao veoma manifestnu pojavu u građevinarstvu i u poslovima gdje država ima presudnu ulogu.
Vlast tvrdi da je strani faktor režiser i finansijer tih protesta radi rušenja legalne vlasti u Srbiji ("plišana revolucija"). Prozvana je američka agencija USAID i navedena količina novca koja je uložena. U vezi sa uticajem stranog faktora na metode ispoljavanja građanskih nezadovoljstava i uključivanje njegovog novca, paradoksalno je da se taj novac ne tretira kao koruptivni iako i tako funkcioniše. Dakle, može i korupcijom protiv korupcije?
U Crnoj Gori je u toku koordinisani napad na bezbjednosni sektor a povod je i ovdje nesreća, ona na Cetinju. Zahtjevi grupe studenata i pridruženih građana da se odgovorni ljudi u sektoru bezbjednosti povuku sa svih funkcija zbog dvije nesreće koje su se na Cetinju dogodile u fokusu su javnosti. Vrlo je sporno, zasada, koji su sve motivi prouzrokovali to zlo i kakva je uloga društveno-političkog faktora lokalne zajednice, koju niko ne analizira. Tragedija je naglo podstakla izvjesne građanske krugove i grupu studenata da uz pomoć medija alarmiraju javnost da se slično može desiti i u drugim sredinama pošto je državna bezbjednosna služba neorganizovana da to onemogućava. Ovo otvara atmosferu straha i nesigurnosti. Iz opozicije se vodi kampanja protiv vladajuće većine u parlamentu da ugrožava temelje države (Ustav, ekonomsku stabilnost, harmoničnost društvenih odnosa, identitetsko primirje).
Refren (još od referenduma) da je država u opasnosti kulminirao je blokadom parlamentarnog rada od strane opozicije koja je zatražila i pomoć ambasadora "kvinte" (muzikalan termin da javnost percipira nešto neodređeno). Vlada, sa druge strane traži savjete od briselskih institucija. Sve se to zbiva u nekom vakuumu građanske kontrole poslanika koji uobražavaju da imaju neku apostolsku distancu u odnosu na građane. Oni jesu neka suština građanskog kolorita, ali su ipak dio građana. Trebalo bi da se trude, da iz "suve drenovine" iscijede neki esencijalni sadržaj zajedničkog življenja (zajednički interes) i da na taj način podupiru, zajednicu svih građana a ne samo svojih birača.
Mora se uvidjeti da sadašnji premijer ulaže napore da kroz "sporazumnu" vladu pokušava markirati i taj egzistencijalni krug zajedničkog građanskog interesa u kome i evropski pravac kretanja zauzima bitnu ulogu. Kritičari ove ograđenosti licitiraju sa brojnim političkim aspektima koji nisu u vidokrugu Vlade, ali postoje i druge arene za to!
(Autor je diplomirani sociolog u penziji)
