Piše: Kenan Malik
Ali značaj afere Mendelson nije samo u njegovim navodnim kriminalnim aktivnostima, izdaji prijatelja i kolega, pa ni u njegovom odnosu sa osuđenim pedofilom i trgovcem seksualnim robljem Džefrijem Epštajnom, već i u onome što nam taj odnos govori o karakteru savremene elite. Epštajnov dosije – ogromna količina elektronskih poruka i pisama koje su razmjenjivali Epštajn i njegov krug i od kojih su neke doprinijele Mendelsonovom padu – omogućuje nam da zavirimo u način funkcionisanja moći u sjenci, van domašaja demokratske kontrole.
Dvije teme u Epštajnovim mejlovima bodu oči: dubina mizoginije i žudnja za informacijama. Konverzacija je prožeta riječima "p..ka", "ku..a" i "p....ca". Epštajn opisuje neimenovanu ženu: "zborana stara vještica, samo zato što je bogata misli da može svima da popuje… s kesama svježeg sira u gaćama… ozlojeđena matora jevrejka". Pribavljanje "pi...ce" stalna je opsesija. "Dođi na čas u 9.30… Obećavam gomilu sveže ʼpi...tineʼ", piše Epštajnu neimenovani korespondent. Neke poruke nagovještavaju mnogo mračniju priču. "Hvala ti za noćni provod", kaže Epštajnu neko čije je ime zatamnjeno. "Tvoja najmanja curica bila je malčice nevaljala." To su bile privatne poruke, nikad namijenjene pogledu javnosti. One otkrivaju kako se "Epštajnova klasa" ponaša kad misli da niko ne gleda.
Pored mizoginije i moralne gnusobe, dosije pokazuje i kako moć radi na svom održavanju. Epštajn, koji je stekao bogatstvo kao finansijer, nije bio samo seksualni predator već i tvorac ogromne uticajne mreže koja je postala geopolitičko sastajalište, mreže koja je okupila bogate, moćne i naizgled pametne – političare i poslovne ljude, tehnološke eksperte i filmadžije, naučnike i univerzitetske profesore. U njegovoj orbiti našli su se i Donald Tramp i saudijski prestolonaslednik Muhamed bin Salman, Bil Klinton i Ehud Barak, Piter Til i Ričard Branson, Vudi Alen i Ilon Mask. Tu se našao čak i Noam Čomski, mislilac koji je proveo život gradeći lik kritičara establišmenta, ali mu to nije smetalo da posavjetuje Epštajna kako da izađe na kraj s "histerijom koja se podigla oko zlostavljanja žena".
Seks i silovanje su bili opsesija za mnoge u njegovoj mreži, ali su u njihovom duhu možda ipak bili samo šlag na torti: šansa da, zaštićeni od pogleda javnosti, čine svinjarije dok ostvaruju svoje planove osvajanja moći i zgrtanja novca.
Epštajnovu mrežu podmazivale su informacije. Ponekad su to bili samo tračevi. "Vidio sam Mata K. sa DJT na golf turniru i znam zašto je bio tamo" – tako njegovu znatiželju izaziva bivši direktor Trampovih kazina Nikolas Ribis. A tu su bile i informacije koje je pružao Mendelson: dragocjeno znanje koje je obezbjeđivalo prednost u poslovanju s vladama, korporacijama ili lopužama.
Epštajn, pauk u središtu mreže, koristio je sve te informacije, ponekad spajajući ljude sličnih interesa, ponekad dijeleći sa svojim povjerenicima znanje koje je moglo biti profitabilno, ali uvijek jačajući sopstvenu moć i uticaj.
Liberalne demokratije obično nastoje da održavaju izvjesnu distancu između vlasti i ostvarivanja profita ili da očuvaju bar privid poštenja. Postoje registri interesa, plasiranje dionica u slijepe fondove tokom vršenja dužnosti i tako dalje. Ali "obrtna vrata" između vlasti i biznisa, i vrijednost znanja i kontakata kojima raspolažu političke vođe ključna su za funkcionisanje moći. Zato je Džordž Ozborn po odlasku s položaja britanskog ministra finansija postao savjetnik investicione firme BlackRock, a sada je generalni direktor američkog tehnološkog pionira Open AI. Zato je Toni Bler, u različitim trenucima, bio savjetnik kompanija JP Morgan, Zurich Insurance Group, PetroSaudi, kao i kuvajtske i kazahtanske vlade.
Mendelson je krenuo prečicom: bavio se lobiranjem dok je još bio u vladi. Mnogi su to pripisivali njegovoj opsesiji bogatstvom i moći, kao i njegovoj amoralnoj politici. Ali to nikako nisu samo Mendelsonove osobine. On je bio samo jedan akter u brižljivo održavanoj mreži.
Neprijateljstvo prema liberalnoj eliti je ključna osobina savremene politike i na nju se dobrim dijelom oslanja populistički izazov predatorskoj eliti. Otkrića oko Epštajna samo će produbiti to neprijateljstvo i obezbijediti veću podršku populističkoj desnici. Mendelsonova bruka i Starmerovo beskičmenjaštvo nesumnjivo će povećati šanse Reformske stranke na predstojećim dopunskim izborima u Gortonu i Dentonu.
Epštajnov dosije je, međutim, pokazao da su "antielite" i same uveliko dio elite. U njegovoj mreži su se našle i ključne figure pokreta MAGA: Tramp, Til, Mask, Stiv Benon i mnogi drugi. Iako je prezirao Trampa, Epštajn je bio otvoren za desničarske ideje populizma. U razmjeni mejlova s Tilom, pozdravio je brexit kao "povratak tribalizmu. protiv globalizacije. zadivljujući novi savezi"… ali i otvaranje mogućnosti za nove načine bogaćenja jer je "lakše dobiti ono što će uskoro propasti nego sklopiti sledeći unosan posao". Epštajnov dosije optužuje sve frakcije elite: liberalnu, populističku, globalističku i nacionalističku.
The Observer, prevela Slavica Miletić
peščanik.net
(Autor je predavač i pisac)
Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana"
