Piše: Kenan Malik
"Riječi i… skandiranje imaju posledice u stvarnom svijetu", upozorili su nedavno Mark Rouli, komesar londonske policije, i Stiven Votson, šef policije Okruga Mančester, u zajedničkom saopštenju.
"Kontekst se promijenio" posle užasa na australijskoj plaži Bondaj, i s obzirom na zabrinutost jevrejskih zajednica "zbog transparenata i skandiranja poruka kao što je ʼGlobalizujte Intifadu'… djelovaćemo odlučno i hapsiti."
Rečeno – učinjeno. Na nedavnom protestu u Londonu zbog zabrane Palestinske akcije dvije osobe su uhapšene "zbog rasno otežavajućeg prestupa remećenja javnog reda" pošto su navodno skandirale zabranjeni slogan. Posle brutalnog ubistva 15 Jevreja koji su na plaži Bondaj proslavljali Hanuku i posle ubilačkog napada na vjernike u Hebrejskoj kongregaciji Hiton Park za vrijeme Jom Kipura koji je odnio dva života kontekst debate o antisemitizmu se zaista promijenio.
Jevreji se osjećaju ugroženo i plaše se, bilo da nose kipu ili ogrlicu sa Davidovom zvijezdom ili ne. Prema rezultatima ankete Instituta za istraživanje jevrejske politike, objavljenim u oktobru ove godine, više od 80 odsto britanskih Jevreja smatra da je antisemitizam "veoma veliki" ili "prilično veliki" problem.
Nasilje prema Jevrejima raste jer sve više ljudi tone u blato u kome se svi Jevreji smatraju krivima za postupke države Izrael. Isto tako, mnogi Jevreji sada smatraju da svaki izraz solidarnosti sa Palestincima podstiče antisemitizam. Poistovjećivanje Izraela sa svim Jevrejima ne znači toliko da je solidarnost sa Palestincima suštinski antisemitska koliko da antisemiti koriste postupke Izraela da opravdaju svoju mržnju prema Jevrejima i da suviše ljevičara propušta da se suprotstavi takvoj bigoteriji u svojim redovima.
U isto vrijeme, jevrejski istraživači kao što su Mark Mazauer i Antoni Lerman potvrdili su da ne poistovjećuju samo antisemiti sve Jevreje s Izraelom, već to čine i jevrejska država i njene pristalice. Od 70-ih godina 20. vijeka antisemitizam poprima novo značenje: dovođenje u pitanje legitimnosti Izraela. Redefinisanje antisemitizma na taj način, kaže Lerman, ima više veze s odbijanjem svake kritike Izraela nego sa zaštitom Jevreja u dijaspori od bigoterije ili nasilja. Na toj pozadini se pojavila debata o sloganu "Globalizujte Intifadu". Posle masakra na plaži Bondi, političari i komentatori, od Vesa Stritinga u Newsnightu do Breta Stivensa u New York Timesu, okrivili su taj slogan za podsticanje nasilja nad Jevrejima. Jedan naslov u New York Timesu glasi: "Plaža Bondi – eto kako izgleda 'Globalizujte Intifaduʼ." Po svemu sudeći, s tim se slažu šefovi londonske i mančesterske policije.
Slogan kao što je "Globalizujte Intifadu" neizbježno se može tumačiti na mnogo načina: on za neke znači solidarnost s Palestincima, a za druge mržnju prema Jevrejima. Ali kako god ga tumačili, koliko je uvjerljiva tvrdnja da jedan slogan može nekoga podstaći na masovno ubistvo?
Po svemu sudeći, Sadžid i Navid Akram, teroristi sa plaže Bondi, bili su zagriženi islamisti i pristalice Islamske države. Da li zaista zamišljamo da bismo cenzurisanjem fraze "Globalizujte Intifadu" ili zabranom svih propalestinskih demonstracija preduprijedili užasan čin dvojice Akrama? Vjerovati u to znači ne shvatiti ozbiljno islamski terorizam.
Mnogi od onih u prvim redovima borbe protiv antisemitizma upozoravali su na opasnost korišćenja te borbe za ograničavanje slobode govora i protesta. Kenet Stern, jedan od glavnih autora definicije antisemitizma koju je usvojio Međunarodni savez za čuvanje sjećanja na Holokaust i koju su prihvatile mnoge vlade, univerziteti i druge institucije, osudio je način na koji se antisemitizam "koristi kao oružje" i pretvara u "tupi instrument koji svakog etiketira kao antisemitu" i progoni iskazivanje svakog propalestinskog sentimenta.
U oktobru, posle napada u mančesterskoj sinagogi, Brendan Makgiver, Ben Gidli i Dejvid Feldman iz Instituta Berkbek za proučavanje antisemitizma kritikovali su obećanje vlade da će "ograničiti pravo na proteste u ime bezbjednosti Jevreja". Oni su primijetili da su Jevreji podijeljeni kada je riječ o propalestinskim marševima i o tome da li takvi protesti ugrožavaju njihovu sigurnost. Mnogi od njih su i sami učestvovali u propalestinskim demonstracijama. Pored toga, mnogi mladi Jevreji sebe ne smatraju cionistima.
Ipak, za mnoge komentatore nelegitiman je svaki čin solidarnosti sa Palestincima. "Vaše zalaganje za palestinsku državu doliva ulje na antisemitsku vatru… i podstiče mržnju prema Jevrejima koja sada maršira vašim ulicama." Tako je izraelski premijer Benjamin Netaijahu prekorio svog australijskog kolegu Antonija Albanezea. Prema Melani Filips, kolumnistkinji Timesa, "palestinsko pitanje je izmišljeno samo zato da bi se Jevrejima ukrali njihov identitet i istorija" i "svako ko podržava palestinsku borbu zapravo podržava demonizaciju Jevreja u stilu nacizma, etničkog čišćenja i genocida". Ta bigoterija često nije manje opasna od mržnje prema Jevrejima.
Neobično je i to što mnogi koji se inače izjašnjavaju protiv zakonskog ograničavanja govora mržnje, koji osuđuju britanske vlasti zbog hapšenja ljudi koji su objavili zapaljive tvitove, koji slave Lusi Konoli kao mučenicu slobodnog govora i smatraju da je "umobolno to što je Luk Jarvud osuđen na kaznu zatvora" zbog tvita "Nasilje i ubistvo su sada jedini način. Odmah počnite da palite sve migrantske hotele, a onda krenite na kuće poslanika i parlament, moramo SILOM preuzeti vlast" – ćutke prihvataju progon propalestinskih pristalica i policijsku represiju nad njima.
U pitanju je plemenski pogled na svijet, gdje mnogi ljudi ne shvataju ozbiljno ni antisemitizam ni palestinsku slobodu. Stalo im je do slobode govora samo onda kada im se neki govor sviđa. Ako se sakrijemo u svoje zasebne tvrđave i protivimo se samo nekim vrstama bigoterije ili ako smatramo da samo neke vrste ljudi zaslužuju slobodu, svi ćemo biti na gubitku.
The Observer, prevela Slavica Miletić
peščanik.net
(Autor je pisac i predavač)
Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana"
