Piše: Milisav S. Popović
Oduševljava me vaša želja da saznate više o onom što mapira dušu (kroz prizmu profilisanja) – i konstantna potreba da "nadogradite svjesnost o sebi", iako vam je literatura dostupna na klik. Izgleda da tražite interpretaciju koja više miluje travke, no što se drži ograde. Razumijem vas. Sve je kadro da se opoeti. Sve.
Danas ću uraditi onako kako ste željom saopštili... Ovo je pokušaj da se mapiraju stanja koja klize definiciji (a jesu definisana) – kao emocionalni pojmovnik jednog skrivenog života u čovjeku.
1. Aeropoetička želja
def. profiličarski pojam za dječju potrebu da "leti", snuje, uzleti, bude više od tla
Onaj poznati (dubok prisutni) trenutak kada dijete stavi peškir kao plašt i popne se na stolicu – ne da bi gledalo dolje, nego da bi se odatle poletjelo.
Nije u biti samo aspekt mašte – već se radi o najranijoj mogućoj intuiciji da duša nema masu.
"Aeropoetička želja" opisuje urođenu stremnju prema slobodi i odricanju od gravitacije svakodnevice.
2. Kraniotaktilna žudnja
def. duboka emocionalno-senzorna potreba čovjeka da ga neko nježno mazi po glavi ili leđima
Ne radi se o erotičnom nagonu, niti pukoj nježnosti. To je drevni signal bezbjednosti. Kad nečija ruka pređe preko naše kose, kao da se čitav nervni sistem prisjeti majke, utrobe, početka.
"Kraniotaktilna žudnja" opisuje potrebu da neko potvrdi da postojimo – i da ćemo postojati.
3. Infantosublimno jezgro
def. unutrašnje dijete koje ne nestaje – čak ni u starosti
Ne radi se o romantičnoj predstavi, već je u pitanju arhetipska konstanta. Dio nas koji nikad ne nauči da je život krut. To je ono u nama što skače u baricu, voli zvijezde i veruje da se ljudi mogu izmiriti (zato valja što prije demistifikovati stanje – i stari ljudi osjećaju dijete u sebi, radi se o kontinuitetu koje nikada ne umire).
Infantosublimno jezgro ne traži odraslost – nego isključivo i samo smisao igre. U nama je upisana potreba da s "igroma ne prestanemo". Kako je tužno, jer to prvo i batalimo.
4. Facijalna navigacija
def. sklonost čovjeka da u masi traži lijepo lice
Nismo mi plitki jer pogledom tražimo lijepo lice u masi. Mi instinktivno želimo red u haosu. Ljepota lica je simbol skladnosti – podsjetnik na nešto u svijetu izgleda uravnoteženo/privlačno/udobno.
Facijalna navigacija služi da podsvjesno vršimo navigaciju ka harmoniji... jer je u nama "nešto" ispisalo pravilo da "harmonično treba da bude lijepo".
5. Emopatičko nadmetanje
def. skrivena potreba da svoju tugu ispričamo nekome ko nam saopštava svoju
Ne radi se o egu. Nije ni takmičenje u patnji. To je drevni oblik prepoznavanja – kad jedna rana pozove drugu da se oglasi. U emopatičkom nadmetanju, svako želi da kaže: "I ja sam bio tamo". To nije sukob, već simfonija bola koja želi/iziskuje hor.
6. Rekurzivna sjetnost
def. povratna tuga koja nastaje kad vidimo nekog drugog ko prolazi što smo mi prošli
Taj fenomen nema ništa s nostalgijom. To je sjeta nečije budućnosti koja se vrati u nas – preko tuđeg iskustva. Kada vidimo dijete koje plače zbog nečega što smo davno preboljeli – u nama zahuče vjetar s dalekog puta.
Rekurzivna sjetnost nije samo tuga, već i milost.
7. Deficitarna nježnost
def. duboka, tiha emocionalna osjetljivost djece bez majki, koja postaje njihov unutrašnji pojam ljubavi
Djeca što su ostala bez majki nose nježnost koja nema uporište, ali ima dubinu. Nije naučena – stvorena je iz želje simuliranja odnosa "majke i djeteta" (što izostade).
Ranije se smatralo da se radi o "mani" – međutim, deficitarna nježnost nije slabost – već sposobnost da se nježnost izmišlja, bez uzora. Jer se svakako radi o najčistijoj ljubavi koju svijet poznaje, a najrjeđe uzvraća.
Zato dobri narode, jezik možda nije dovoljan da obuhvati vascijelo prostranstvo duše, ali profilisanjem možemo barem pokušati da je oslovimo.
Nije nauka ona koja mjeri srce, već ona koja ga razumije. A vi ste bili dio ove priče... zapravo, vi ste je i pisali.
Hvala što ostajete moji.
(Autor je književnik)
