Piše: dr Dragan Jakovljević
Kao dugogodišnji predavač Etike na UCG, kratko će se osvrnuti na ovo teorijski važno i društveno-kulturno relevantno pitanje.
Etika kao nastavni predmet zastupljena je jedino na visokoškolskim ustanovama, pri čemu je fakultet koji bi se mogao smatrati matičnim za ovu vrstu predmeta svakako Filozofski fakultet UCG. Nakon smjene generacija predavača u toj ustanovi i preduzetih promjena u nastavnim programima, u okviru osnovnih studija filozofije postoje predmeti "Uvod u etiku" i "Normativna i primijenjena etika", a na master-studijama "Ekološka etika". Najzad, na doktorskim studijama pedagogije i predmet "Etika istraživanja sa djecom". Prema raspoloživim saznanjima, te predmete predaju različiti nastavnici koji, pak, nisu specijalisti za njih i čiji se objavljeni radovi samo dijelom dotiču etičke problematike. Tako, recimo, predmet "Ekološka etika" predaje prof. dr B. Brajović, koji je biran za neke druge predmete i čiji se na službenom sajtu navedeni značajniji radovi manje bave etičkim aspektima ekologije, a znatno više drugačijim temama. Kao što su "Teorija o vrlinama kod Dijadoha Fotičkog" (2011), "Pojam lijeka u bizantijskoj tradiciji...(2012), ... i dr. S obzirom na visoki stupanj teorijske razvijenosti savremene etike, kao i razgranatost i raspon u njoj tretirane tematike, bilo bi svakako poželjno da ovaj fakultet u dogledno vrijeme obezbijedi predavača specijalizovanog za tu oblast.
Na Fakultetu političkih nauka UCG na studijskom programu Socijalna politika i socijalni rad, na 3. i 5. semestru osnovnih studija postoji predmet "Etika". Predavač je prof. dr S.Tomović Šundić. Njeni glavni radovi su "Etika ljudskih prava" (2009), "Pojam dužnosti kao ključ za razumijevanje Kantove ideje svjetskog mira" (2024), "Etika i rodna ravnopravnost"(2020), "Ethics of Migration, Migration Challenges"(2005), "Ethics, politics and vallues"(2010)... U toj tematici očituje se m.i. vezanost za oblast antropologije, kojom se autorka dugo bavi. To je legitimno, s obzirom na to da se etička istraživanja značajnim dijelom oslanjaju na antropološke uvide.
Na fakultetu Humanističkih studija UDG na studijskom programu Bezbjednost u 5. semestru postoji predmet "Etika" kao neobavezan, a na Komunikologiji i i medijima u 4. semestru predmet "Medijska etika" kao obavezan, te na Međunarodnim odnosima i diplomatiji u 5. semestru "Etika" kao neobavezan. Najzad na Fakultetu pravnih nauka – Opšti smjer u 1. semestru postoji predmet "Pravna etika" kao neobavezan. Većinu tih predmeta predaje docent dr K. Bojanović, koja za sada ima nekoliko zanimljivih eseja: "Etičko stanovanje..."(2021), "Etičko razumijevanje erosa...(2916), "Vojna kot suspenz moralnosti" (2020). Ona spada među mlađe predavače, te njeni glavni stručni doprinosi vjerovatno tek predstoje.
Ukupno uzevši, izgleda da je trenutno najsolidnija situacija sa nastavom etike na Fakultetu političkih nauka UCG. Pri čemu je za očekivati njeno dalje unapređivanje i na ostalim pomenutim visokoškolskim ustanovama. Ujedno bi se mogla ispitati mogućnost uključivanja tog predmeta i u nastavu nekih daljih studijskih programa, odnosno fakulteta. Kada se, pak, radi o pitanju direktnih doprinosa te vrste nastave kvalitativnom poboljšavanju kulture življenja u savremenom postindustrijskom društvu, stavovi samih etičara o tome nijesu sasvim jedinstveni. U ovom kontekstu se otvara i problem tzv. "slabosti volje" – da ljudi mogu jasno znati šta je moralno ispravno, dobro, ali da nisu dovoljno snažno motivisani da svoje postupanje tome i prilagode. Tu onda pozitivnu potporu mogu pružati tradicija i vaspitanje, jednim dijelom i važeći pravni poredak. Ipak, ostaje nezaobilazno samo analitičko osvješćivanje o moralnim dilemama i ispravnim načinima njihovog rešavanja u praksi međuljudskog suodnošenja, polazeći od priznatih vrijednosti. Ali takođe i odnošenja prema prirodi, drugim vrstama živih bića, primjenama visoko razvijenih tehnologija, u novije vrijeme i prema vještačkoj inteligenciji, robotima. Svojim učešćem u različitim etičkim komisijama, savjetima, pri oblikovanju etičkih kodeksa velikih firmi i drugih važnih ustanova, etički eksperti mogu pružiti znatan doprinos. Što se pak tiče personalno-individualnih preimućstava praktikovanja moralno validnog postupanja valja imati u vidu Kantovo zapažanje da nas etika ne uči kako da budemo srećni, već kako da postanemo dostojni sreće.
(Autor je univerzitetski profesor u penziji)
