Piše: Ratko Kontić

Ponovo imamo situaciju koja bi se mogla nazvati političkom krizom. Jakov Milatović i Milojko Spajić, koji su od ulaska u politiku bili izloženi kontinuiranim napadima i raznim oblicima pritisaka, prekinuli su političku saradnju u okviru PES-a.

Poređenje sa političkim sukobom u jedinstvenom DPS-u, između Momira Bulatovića i Mila Đukanovića, nije nimalo tačno i potpuno se razlikuje iz više razloga.

Dostojanstveno ponašanje u momentima političkih mimoilaženja nijesu osobenost političara u Crnoj Gori. Uglavnom se završavaju grubim verbalnim obračunima što ne mora biti slučaj sa aktuelnim predsjednikom i premijerom.

Glasači su 2020. godine odlučili da uskrate povjerenje dugogodišnjoj despotskoj vladavini jedne iste partije, njenom lideru i ideloškoj matrici zasnovanoj na izazivanju nacionalnih, vjerskih i drugih netrpeljivosti.

Nakon nekih čudnih ponašanja novih vlasti, po automatizmu se moglo čuti, i od bivšeg premijera Krivokapića da je spreman "dati život za Crnu Goru" i od bivšeg premijera Abazovića da je spreman "ako treba da ide i pod zemlju za Crnu Goru" iako nije bilo razloga za žrtvovanjem te vrste.

Najoprezniji je bio bivši premijer i predsjednik Milo Đukanovića. On je samo najavio "odlazak u šumu" navodno zbog Crne Gore.

Kako nije imao sopstvenu partiju, za Krivokapića se ekspresno "pobrinuo" Abazović. Iako je imao svoju partiju, za Abazovića se "pobrinulo" više njih u skupštini. Za Đukanovića i njegovu partiju "pobrinuli" su se isključivo glasači na predsjedničkim i parlamentarnim izborima.

Istovremeno su poslali poruku da žele kvalitetniji život, ekonomski prosperitet, žele realizaciju programa Evropa sad 2, žele da imaju nadu u sopstvenu i budućnost svojih potomaka. Žele da se realizuju i potencijalni programi Evropa sad 3, 4, 5, 6...

Žele da žive spokojno, žele da Crna Gora bude članica EU, žele da na svim budućim izborima ukazuju povjerenje onim partijama koje su njihov lični izbor. Žele da se nastavi borba protiv ogranizovanog kriminala i korupcije. Očekuju da će odgovarati oni koji su se ogriješili o zakon.

Poručili su političarima da neće više trpjeti bahatost i laži, žele da se izborna obećanja ispunjavaju u mjeri koliko je to najviše moguće. Poručili su da će biti strpljivi, ali da će im uskraćivati povjerenje ukoliko ne budu sposobni da omoguće sigurniji život.

Nekima kao da ne prija evidentna podrška međunarodne zajednice Crnoj Gori. Kao da im ne prija ni mogućnost da Crna Gora dobije pristup fondovima EU i to je potpuno nerazumljivo.

Ilustracija

-PRINTSCREEN/YOUTUBE/ RTCG

Jedino objašnjenje bi moglo biti u definiciji sjajnog pisca "ekonomski prosperitet jedne države može biti destruktivan jer političke lidere čini beznačajnim".

Sigurno je da građani Crne Gore nikada više neće dozvoliti da budu žrtve pojedinaca iz političkog života i njihovih sujeta. Sigurno je da će mijenjati svaku vlast koja ne bude iskreno radila u njihovu i korist društva i države.

Ako političari nastave da se obračunavaju u okviru nekih iznuđenih većina u skupštini isključivo radi novih izbora sa nadom da samo budu dio vlasti, a to ponašanje onemogući nadu ogromnog broja građana Crne Gore, kazna će stići na tim istim izborima.

Međunarodni sukobi, novi "hladni ratovi" i neki prethodni razlozi su sigurno poremetili još uspješnije rezultate programa Evropa sad 1. U ostvarivanju programa Evropa sad 2, koji ne može biti "preko noći" realizovan, nijesu potrebne unutrašnje opstrukcije.

Takav odnos može stvoriti uslove da se vremenom postave i programi Evropa sad 3, 4, 5, 6... odnosno novi ekonomski programi, kako god se zvali, na putu napretka Crne Gore. To mora biti jedinstveni cilj, a birači će odlučivati ko će imati mogućnost da ih realizuje.

(Autor je diplomirani pravnik bezbjednosti)

Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana”