Ovoga puta, u sedmici kada je održan ovaj svjetski ekonomski samit ministara finansija i guvernera (od 21. do 25. aprila), to nije slučaj, jer ne samo da su ekspertske prognoze drugačije od vijesti sa realnih tržišta robe i kapitala, nego i sami govori vodećih ličnosti MMF-a i SB pate od svojevrsnih "unutrašnjih protivrječnosti".
To se sada prije svega odnosi na uobičajeni "uvodni govor" direktorke MMF-a Kristaline Georgijeve, koja je rekla da "ne prognozira svjetsku recesiju", mada će najava trgovinskih ratova smanjiti prognoze rasta i u nekim zemljama "povećati prognoze inflacije". Ako se ovoj čudnoj tezi dodaju još neke obično indikativne činjenice o stanju svjetske privredne konjunkture, a prije svega vijesti o izvjesnom padu cijena nafte (to jest njihovom oscilovanju na niskom nivou, između 60 i 65 dolara za barel) i gore-dolje (ali ipak) tendenciji pada vrijednosti akcija na svjetskim berzama kapitala (u vezi sa Trampovim akrobacijama sa povećanjima američkih carina, pa njihovim selektivnim suspenzijama na 90 dana) – onda bi se moglo, pomalo nategnuto, reći da se ponovo pojavljuje procjep između ekonomskih teoretičara i praktičara.
Direktorka Kristalina Georgijeva je, inače, u spomenutoj uvodnoj "intonaciji" raspoloženja na ovogodišnjem zasjedanju MMF-a i Svjetske banke, generalno ocijenila da "carinski ratovi ponovo stavljaju na test otpornost svjetske ekonomije koja se odlično snašla sa izazovima energetske krize i inflacije nakon početka rata u Ukrajini". Pokušavajući da objasni posledice "erozije povjerenja" među državama i erozije povjerenja u svjetski ekonomski poredak, pri čemu se posledično javlja fenomen da "trgovinske tenzije rastu, a globalne cijene akcija padaju", te da glavno pitanje postaje "gdje se nešto proizvodi, a ne koliko to košta", Georgijeva se nije usudila da direktno okrivi Trampovu administraciju u SAD za promotera "carinskog rata" sa cijelim svijetom. To ugrožavanje svjetske trgovine je, po njenim riječima, posledica okretanja većine država pitanju sopstvene bezbjednosti, pa dominiraju teorije samoodrživosti – što marginalizuje i dodatno usporava razvoj malih zemalja. Elem, uprkos svemu tome MMF ne očekuje svjetsku stagnacionu krizu i prognozira (skroman) rast svjetske privrede u ovoj godini od 2,7 odsto, dok Svjetska banka očekuje rast po stopi od 3,3 odsto (naspram prosječnog svjetskog rasta poslednjih godina od 3,7 odsto). Možda je suvišno reći da treba razumjeti Kristalinu Georgijevu što ne očekuje svjetsku stagnaciju, a očekuje inflaciju, jer glavni "akcionar" bretonvudskih institucija je Donald Tramp, a on se već nije libio da prilično prostački napadne i američkog guvernera, šefa FED-a, zato što ovaj ne spušta referentnu kamatnu stopu.
Kad smo već spomenuli naftu, čija cijena uprkos nezaustavljivoj "elektrifikaciji" automobilske industrije u svijetu (koju ni Putin, ni Tramp neće moći da zaustave, ma koliko to pokušavali da učine, svako iz svojih razloga), još uvijek ostaje jedan od parametara svjetskih privrednih gibanja, valja primijetiti da zapravo niko ne očekuje njen veći uzlet tokom ove godine. S jedne strane, kartel izvoznika nafte OPEK plus najavljuje povećanje ponude (odnosno proizvodnje), a sa druge strane izgleda da ni Trampovi napori da revitalizuje američku industriju i poveća udio SAD na izvoznom tržištu nafte u svijetu – nemaju dobre izglede.
novimagazin.rs
(Autor je novinar)
