Piše: Gideon Levi

Prije i poslije svega Hamas ostaje. Poslije 17 krvavih mjeseci Hamas ostaje. Nakon stotina ubijenih izraelskih vojnika i hiljada ubijenih stanovnika Gaze, Hamas ostaje. Posle ogromnih razaranja ravnih bombardovanju Drezdena na kraju Drugog svjetskog rata, Hamas ostaje. Posle svih izraelskih obećanja da će ga uništiti, Hamas ostaje. U stvari, Hamas je jedini koji ostaje u Pojasu Gaze. Moramo to prihvatiti i izvući zaključke.

Ono što nije postignuto tokom 17 mjeseci rata neće biti postignuto nikakvom dodatnom agresijom. Hamas je tu da ostane. Vojno gledano, on je smrtno ranjen, ali će se oporaviti. Ovaj rat ga je ojačao politički i ideološki nakon što je oživjelo palestinsko pitanje koje su Izrael i ostatak svijeta htjeli da zaborave. Hamas ostaje i Izrael to ne može da promijeni.

Izrael nema moć da na vlast postavi nekog drugog aktera, ne samo jer takvog možda i nema, već zato što je njegova tiranija ograničena. Izrael ne može da smjenjuje režime drugih naroda, kao što su Sjedinjene Države to nekad mogle. Stoga je svaka priča o "danu posle" pogrešna: ne postoji dan posle Hamasa i čini se da ga skoro neće ni biti, jer je Hamas jedini vladajući faktor u Gazi, barem trenutno, i to je teško promijeniti. "Dan posle" će biti dan sa Hamasom. Moramo se na to navići.

Prvi zaključak koji proizlazi iz toga je naravno uzaludnost novog rata. To bi značilo ubijanje preostalih talaca i hiljada stanovnika Pojasa, da bi na kraju Hamas opet bio tu. Ali čak i ova teška realnost ostavlja prostor za promjene, ako Izrael i Sjedinjene Države prihvate da je Hamas preživio. To je surova organizacija koju nema ko da zamijeni. Bilo bi bolje da je u Gazi drugačija vlast, na primjer socijaldemokrate iz Švedske, ali to je u skorijoj budućnosti nemoguće.

Od groteskne ideje o "uticajnim porodicama koje će upravljati Gazom" (prošlog ljeta je Izrael nabacio ideju o civilnoj vlasti u Gazi koju bi činili predstavnici pet uticajnih porodičnih klanova. Prozvane porodice su to odbile i zatražile od Netanijahua da prestane da ih uznemirava; prim.prev) preko fantazije o uvozu palestinskih vlasti u Gazu na izraelskim tenkovima, do trabunjanja o "ekspertskoj vladi" – sve su to nerealni snovi. Gazom će vladati Hamas ili neko drugi postavljen uz njihov pristanak. Nemoguće je ustoličiti bilo koga u Gazi, čak ni harizmatičnog Muhamada Dahlana, protivno volji Hamasa. Palestinske vlasti koje lagano umiru na Zapadnoj obali neće iznenada oživjeti u Gazi. Ko je želio drugačiju vlast morao je o tome da misli nakon povlačenja koje je trebalo da se odigra u okviru sporazuma sa palestinskim vlastima. Ali pri izboru između dobra i zla, Izrael uvijek bira ovo drugo.

U svakom slučaju Hamas diktira igru, htjeli mi to ili ne. Ta činjenica ne budi neku nadu, ali je neophodno prepoznati je, što Izrael i Sjedinjene Države odbijaju da učine. Umjesto da spriječe novi rat za "uništenje Hamasa" bla-bla-bla, oni bi morali da pristanu na vlast Hamasa. Zato se mora razgovarati sa Hamasom. Čak i nakon 7. oktobra, odnosno baš zbog 7. oktobra.

Hamas je iskusio našu osvetu, i to s kamatom. Komandanti, ubice, silovatelji, otmičari i njihovi pomagači su kažnjeni. Već 17 mjeseci Izrael vodi pregovore sa Hamasom, mada ne direktne. Sjedinjene Države su pregovarale direktno i nebesa se nisu otvorila. Razgovori su doveli do sporazuma, kojih se Hamas pridržavao, što pokazuje ne samo njegovu moć već i snagu date riječi. Da je Izrael održao svoju riječ kao Hamas, već bismo bili u drugoj ili trećoj fazi primirja.

Da Izrael ima hrabrog vođu sa vizijom, što je izgleda nemoguće, pokušao bi da razgovara sa Hamasom. Direktno, otvoreno i pred svima, u Gazi ili u Jerusalimu. Oprostili smo Njemačkoj, oprostićemo i Hamasu, ako se i kod njih nađe hrabri vođa. U međuvremenu ga treba tražiti i razgovarati. Gubitak će biti manji od još jedne ludačke runde bombardovanja i granatiranja.

Haaretz, prevela sa hebrejskog Alma Ferhat

peščanik.net

(Autor je izraelski novinar i pisac)