Piše: Dimitrije Boarov
Naime, dolaze prognoze da će ovogodišnji rod pšenice, koja je jesenas zasijana na oko 600.000 hektara, donijeti između 3,3 i 3,5 miliona tona hljebnog zrna (sa prosjekom prinosa između 5,5 i 6 tona po hektaru). Uz takozvane prelazne zalihe stare pšenice od milion tona – koje su prevelike zbog ranije zabrane izvoza – procjenjuje se da bi se na izvozna tržišta u narednih 12 mjeseci iz Srbije moglo plasirati i blizu dva miliona tona pšenice.
Istina, i u cijelom svijetu se sada očekuju dobri prinosi pšenice. Svjetska organizacija za hranu novi rod procjenjuje na oko 800 miliona tona, a Svjetski savjet za žitarice očekuje 805,5 miliona tona. Pri tome se svjetska godišnja potrošnja projektuje na 809,8 miliona tona. Kad je riječ o kvalitetnoj pšenice vrijedi spomenuti da se u Evropskoj uniji smatra da će rod pšenice ovoga ljeta biti povećan za 14 miliona tona. U takvoj situaciji, bolje reći konkurenciji, ne čudi što su cijene pšenice na svjetskom i evropskom tržištu relativno niske. U Konstanci, koja je za Srbiju veoma važno robno mjesto, pšenica se nudi za 221 dolar po toni, a u susjednoj Odesi za 234 dolara za tonu (zato što je EU ukinula povlastice za pšenicu Ukrajini). Kako znatan izvoz naše pšenice tradicionalno ide i preko Italije, valja spomenuti da se na berzi u Milanu pšenica prodaje po cijeni između 265 i 268 eura za tonu. U Parizu je ona nešto jeftinija i plaća se između 198 i 216,5 eura po toni (za isporuke u septembru ove i u martu iduće godine).
U takvom ekonomskom okruženju naše cijene su još niže – stara pšenica se u malim količinama na Novosadskoj berzi prodaje po cijeni koja se kreće između 21,2 i 22 dinara po kilogramu – što bi značilo za manje od 190 eura za tonu. (Sve ove cifre su orijentacione i zanemaruju razlike u kvalitetu pšenice s kojom se trguje). Ako takav nivo cijena imamo na umu, ni cijena koju je za otkup ovogodišnjeg roda pšenice za državne rezerve, koju je odobrila Vlada Srbije krajem protekle sedmice, nije naročito atraktivna.
Riječ je o odluci da se novi rod otkupljuje po cijeni od 23 dinara za kilogram (bez PDV-a), što bi značilo za oko 196 eura po toni. Pri tome nije saopšteno koje količine će otkupiti Robne rezerve, osim što je rečeno da će se otkupljivati između 10 i 100 tona po prodavcu. Da ne bude otkupa samo za "podobne" prodavce? I kakva je funkcija te cijene ako, na primjer, bude otkupljeno tek tridesetak hiljada tona, što je manje od jedan odsto proizvodnje?
Naši proizvođači (po običaju) nijesu zadovoljni odlukom o cijeni državnog otkupa pšenice, koja ipak ima izvjestan uticaj na cijene na tržištu tokom narednih mjeseci. Oni smatraju da odobrena cijena od 23 dinara za kilogram pšenice samo pokriva troškove njene proizvodnje, a iz Ministarstva za poljoprivredu odgovaraju da sve zavisi od visine prinosa koji bude ostvaren po hektaru i smatraju da je cijena pristojna i stimulativna za prosječnog proizvođača.
Ovdje nećemo raspredati staru priču o cijenama, koje već niz godina "zakucava" praktično fiksirani kurs "precijenjenog dinara" prema stranim valutama. Niti vrijedi ponovo mudrovati o tome kako je unosnije izvoziti "prerađenu" pšenicu (tokom proteklih 11 mjeseci izvezeno je iz Srbije 173.000 tona brašna), jer takvo usmjerenje zavisi od niza faktora u agrarnoj politici i od stanja na svjetskom tržištu. Kod nas je elementarni problem da Vlada vječito duguje paorima ono što im je odavno obećala.
novimagazin.rs
(Autor je novinar)
Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana"
