
Piše: Nikola B. Šaranović
Potpisali smo Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa Evropskom unijom, a ušli u unutrašnju nestabilnost i razdruživanje naše političke zajednice. Pregovaramo o članstvu u Evropskoj uniji, koje se približava, a dogovora o temeljnim pitanjima u Crnoj Gori nema ni na horizontu, makar se izmicao.
Ono čemu težimo u velikom, ne pokazujemo u malom. Krenuli smo u Jedinstvo različitosti sa daljnjima, a okrenuli se protiv različitosti među nama samima. I došli do podjela koje su učinile prevaziđenom metaforu Đilasovog klatna. Ono se danas, kao nikada ranije, više ne ljulja vertikalno, s jednog na drugi pol, već se okreće horizontalno, poput viska nad podzemnim vodama, koje su se uzburkale do mjere ugrožavanja samih temelja Crne Gore.
Sukobljeni narativi funkcionišu kao algoritmi, sa ograničenim mogućnostima za odgovore, ali i sve suženijim prstorima za pitanja. Pri tome, paradoksalno, stvarna vještačka inteligencija može dati kreativnija rješenja za pojedine vještački stvorene probleme, nego što će nam ih ponuditi navedeni identitetski algoritmi.
In medias res: crnogorska identitetska dijalektika ogleda se u sučeljavanju dva koncepta – Ekskluzivnog crnogorstva i Inkluzivnog srbijanstva. To su dva eufemizma za velikosrpski i malocrnogorski nacionalizam. Dok Ekskluzivno crnogorstvo isključuje srpstvo Crnogoraca, oduzimajući tom plućnom krilu kiseonik istorijske autentičnosti, Inkluzivno srbijanstvo ga priključuje na respiratore i infuzije Srpskog sveta, tretirajući crnogorske Srbe kao pripadnike naroda čija je matična država Srbija.
Odgovor Ekskluzivnog crnogorstva na ovaj izazov može se označiti sa 3 R: reaktivan, reproduktivan i redukcionistički; reaktivan: nije išao u susret izazovima, a reakcije na njih bile su pogrešno koncipirane; reproduktivan: reciklirao je stare teze, istrošenog pokretačkog potencijala; redukcionistički: svodio je složeni identitet na njegove pojedine slojeve. Riječ je o negativnoj strategiji identiteta, koja govori o tome ko nijesmo.
Tako su identitetsko-ideološki algoritmi doveli izvorne pojmove crnogorstva i crnogorskog srpstva do mutacija – jedne prošlosti u dvije istorije, jedne budućnosti u dvije vizije, jednog naroda u dvije nacije.
Djelujući kao dva kraka jednih makaza, Ekskluzivno crnogorstvo i Inkluzivno srbijanstvo prekrajaju biće Crne Gore, upodobljavajući ga Prokrustovim posteljama Srpskog sveta i Antisrpskog svijeta.
Pocijepajmo te postelje ili će se pocijepati Crna Gora. Počnimo da gradimo sa obje ruke. Budimo državotvorni, ali i društvenotvorni. Umjesto 3R, pokrenimo 3P: proaktivno, produktivno, pozitivno; proaktivno: odgovorimo na pitanja koja nam postavlja prošlost, ali i na pitanja koja nam postavlja budućnost; produktivno: otvorimo novo energetsko vrelo i postavimo novu crnogorsku nacionalnu paradigmu za 21. vijek; pozitivno: odgovorimo na pitanje ko jesmo.
Kao novu političku paradigmu postavimo Inkluzivno crnogorstvo. Ono njeguje srpstvo Crnogoraca kao autohtoni, endogeni identitetski izraz i konstitutivni element crnogorskog nacionalnog identiteta. Samo takvo crnogorstvo može biti brana inkluzivnom sbijanstvu i drugim inkluzivnim konceptima iz Regiona, sa centrima u Tirani, Sarajevu i Zagrebu.
Ili će iz ovog sukoba teze i antiteze proizaći nova sinteza ili ćemo otići u analizu, nakon koje nas neće sastaviti ni Evropska unija. Ona nije raj, u koji treba da uđemo sa čistilišta Balkana, koji je često znao da bude pakao. Crna Gora može biti taj raj, samo ako mi ne budemo bili "pakleni duhovi".
Neka nova paradigma dobije i svoju metaforu: bila Crna Gora članica EU ili ne, dajmo joj da diše na oba plućna krila, jer međ‘ njima jedno srce kuca.
(Autor je književnik i univerzitetski predavač međunarodnog i prava EU)
Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana”