Šta znači uvođenje sankcija jednoj zemlji i njenom stanovništvu dobro znaju građani nekadašnje SR Jugoslavije kada je SB 30. maja 1992. godine uveo sankcije Rezolucijom 757, zbog optužbi za učešće u ratu u BiH i u Hrvatskoj. Za Rezoluciju je glasalo 13 država SB, među ostalima i Rusija, dok su Kina i Zimbabve ostali uzdržane.

Pod uticajem međunarodnih sankcija došlo je do velike ekonomske krize i do pojave hiperinflacije, koja je zabilježila i izdavanje novčanice sa do tada rekordnim apoenom 500.000.000.000 dinara. Sankcije su imale razorni efekat na privredu i ekonomiju i ostaće upamćene po drastičnom padu životnog standarda i nestašici osnovnih životnih namirnica, ljekova i energenata. Sve to je dovelo do porasta kriminala u zemlji, naročito šverca. Jedan i to bitan razlog za uvođenje sankcija, po mišljenju Sare Flauders, aktivistkinje Međunarodnog akcionog centra u Njujorku (njegov predsjednik je bio čuveni Remzi Klark, advokat, političar, vrhovni državni tužilac u vrijeme vladavine Dž. Kenedija, osudio je bimbardovanje SRJ i branio Miloševića u Hagu), sankcije su uvedene da bi se stvorio kapitalistički sistem u kojem će biti uništeni svi segmenti socijalističkog društva. Dakle, scenarij po kojem su nametnute sankcije Ruskoj Federaciji imaju dugoročne ciljeve, nije im svrha da mijenjaju društveni sistem, jer su Jeljcin i njegova "elita" prihvatili neoliberalni kapitalizam. Sankcije su u funkciji "dugog i strpljivog istorijskog procesa" slabljenja, rasparčavanja i uništenja Rusije i ruskog naroda. U tome je njihova specifičnost u odnosu na sankcije koje je američki imperijalizam nametnuo mnogim slobodoljubivim narodima svijeta. Kakvo licemjerje zapadnih centara moći? Rusija je optužena da je izvršila invaziju na "suverenu i nezavisnu Ukrajinu", dok su glavni krivci za bratoubilački rusko-ukrajinski rat SAD, NATO i EU. NATO je stalno povećavao svoje članstvo, primane su na "itanje i na brzu ruku" bivše članice Varšavskog ugovora, nekadašnje saradnice nacističke Njemačke – svojim bazama opkoljavali su Rusiju, opasno ugrozivši njenu bezbjednost. Američki imperijalisti i njihovi kapitalitički saveznici znali su šta Ukrajina znači za bezbjednost Ruske Federacije – čekali su pogodan momenat kada je kontrarevolucijom 2014. (obojenom revolucijom) instaliran neonacistički antikomunistički, antisovjetski, antiruski i antiukrajinski prozapadni marionetski režim. Tek 2022. godine Rusija je bila prinuđena da specijalnom vojnom operacijom zaštiti svoje stanovništvo neviđenih brutalnih progona i stavi do znanja američkim imperijalistima NATO i EU da Ukrajina ne može biti članica Alijanse – razlozi su brojni i od presudnog su značaja za rusku bezbjednost. SAD i njihovi saveznici nametnuli su valove neviđenih finansijskih kazni Rusiji, koje su nadmašile Iran i postala zemlja sa najviše sankcija u svijetu. Ali dosadašnji učinak bio je daleko od scenarija spaljene zemlje predviđenih prije invazije. Podgorički "Dan" je 7. maja 2023. godine prenio pisanje "Blumberga", koji u svom "Indeksu milijardera" ocjenjuje da finansijski udari na Moskvu ne daju rezultate kada su u pitanju džepovi ruskih milijardera – većina njih je i uvećala svoje bogatstvo.

Analitičari su saglasni da je globalizacija "i sada odradila svoje, pa je i rat u Ukrajini pokazao da firme idu tamo gdje je profit". Stotine evropskih i zapadnih firmi najavljivale su napuštanje ruskog tržišta – mnogi to nisu uradili, ili jesu, ali djelimično. Uzalud ih je upozoravala Dženet Jelen, prva dama američkih finansija, "da biznisi moraju da budu svjesni geopolitičkih pomjeranja." Multinacionalne kompanije pokazale su veliku sposobnost kako da zadrže profit poslujući na ruskom tržištu i pored rigoroznih sankcija. I američki predsjednik zaprijetio je Rusiji sankcijama.

Dok se vraćao iz Škotske 29. jula izjavio je da Rusija ima rok od "10 dana od danas" da napravi napredak ka okončanju rata u Ukrajini, u suprotnom će uvesti carine i druge mjere protiv Moskve. Malo mu je što je zemljama EU nametnuo da izdvajaju pet posto BDP- a za jačanje svoje vojne moći, a grdne milijarde dolara moraju izdvajiti za kupovinu modernih raketnih sistema i naružanja koje proizvodi vojno- industrijski kompleks Amerike, nego uvodi i posebne sankcije. Da je aktuelni američki predsjednik prekrdašio (izgubio svaku mjeru), kada je predložio povećanje carina za zemlje koje kupuju ruske energetske resurse: Kini i Indiji – kakva drskost i gubitak sposobnosti za realno sagledavanje stvari?