Piše: Ratko Kontić
Izraženo brojevima: oko 25.000 borbenih letova, sa učešćem oko 1.100 borbenih aviona i 25.000 tona bačenog eksploziva. Takva vojna agresija nije mogla da bira žrtve prema uzrastu, polu, zanimanju ili bilo čemu drugom što obilježava život svakog pojedinca ili društvene grupe.
I njihovo pravo da žive bez straha da će neko bacati bombe na njih.
Od ukupnog broja ubijenih civila, oko 30 odsto bila su djeca, dok je procenat djece povrijeđene u bombardovanju bio oko 40 odsto.
O našoj maloj, u tom trenutku bezrazložno napadnutoj zemlji, i njenim civilnim žrtvama:
Rožaje – 25.3, ubijen je Senad Dačić (16) tokom bombardovanja puta u selu Besnik kasetnim bombama. Ranjena su još dva lica.
Grlić – Danilovgrad, 26.3, teško je povrijeđena žena tokom raketnog napada.
Podgorica – 6.4, u raketnom napadu oštećeni objekti različitih namjena.
Aerodrom Golubovci – 25.3, krstareća raketa uništila skladište nafte na civilnom dijelu aerodroma.
Selo Gošići – 28.4, kod aerodroma Golubovci, raketni napad na stambene objekte.
Murino – 30.4, tokom bombardovanja mosta u centru ove varošice živote je izgubilo šest civila, među kojima troje djece. Poginuli su Manojlo Komatina (72), Milka Kočanović (69), Vukić Vuletić (46), kao i maloljetni Miroslav Knežević (14) Olivera Maksimović (13) i Julijana Brudar (11) dok su četiri lica zadobila teške, a isto toliko njih lakše tjelesne povrede.
Murino – 11.5, oko 2 časa, tokom bombardovanja uništene su kuće Grozdanovića, Đorđevića, Živaljevića, Katića, Mijovića, Koranovića i Lutovaca. Oštećena je i škola, kao i Dom kulture i most.
Nabrojana su samo neka neopravdana razaranja stambenih objekata različitog značaja i karaktera, kao i civilni ciljevi, ali prvenstveno civilne žrtve čije su likvidacije predstavljale ujedno zločine protiv čovječnosti i ratne zločine.
Obim razaranja civilnih objekata različitog značaja i karaktera i broj civilnih žrtava u Srbiji, kao članici SR Jugoslavije, neuporedivo je veći.
Interesantan je podatak da su više od polovine stradalih na Kosovu bili građani albanske nacionalnosti, radi čije zaštite je izvršena vojna agresija, nazivana čak i "humanitarnom intervencijom".
I onda dođe 25.4.2025. godine i čestita odluka Vlade Crne Gore da opredijeli određenu količinu novca za obeštećenje porodica civilnih žrtava ratova devedesetih.
Iz Vlade je saopšteno da ova mjera predstavlja korak ka suočavanju sa prošlošću i ima važan simbolični i i praktičn i značaj za obnovu povjerenja u državne institucije i izgradnju međuljudske solidarnosti.
Konkretno, opredijeljena su sredstva za 16 porodica žrtava tragičnih događaja u Štrpcima, tokom bombardovanja u Murinu i Tuzima i tokom deportacije izbjeglica.
Time se na jedan način ispravlja dugogodišnja nepravda prema žrtvama besmislenih "specijalnih operacija" koje su proizvodile ljudske žrtve i patnje njihovim porodicama, kojoj god vjeri ili naciji pripadali.
I dobro je što je javnosti tu odluku lično predočio premijer Milojko Spajić. Pripadalo je to i nekom od prethodnih premijera ili vlada, ali sticaj okolnosti i čestita odluka pripale su aktuelnoj vladi i njemu.
Postoje razlozi zbog kojih ta vlada i premijer Spajić mogu i treba da se kritikuju, ali ovo je odluka čije obrazloženje je važnije od iznosa novca koji će pojedinačno biti dodijeljen.
Iako nema tog novca koji može zamijeniti pravo čovjeka da živi bezbrižno jedan jedini život koji mu Bog da, ovakva odluka je ispoljavanje posebne pažnje i podsjećanje da nijesmo zaboravili da budemo ljudi.
(Autor je diplomirani pravnik bezbjednosti)
Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana"
