Piše: Senka D. Pavlović Čotrić
Međutim, signali koji stižu sa tržišta i iz regulatornih tijela da je tiktokerima i instagramerima "odzvonilo" nijesu samo senzacionalizam već sugerišu da se takvoj zabavi bliži kraj.
Dugo su društvene mreže bile ničija zemlja. Dok su tradicionalni mediji plaćali poreze, licence i poštovali stroge etičke kodekse, "influenseri" su plovili nepreglednim okeanom neregulisanog tržišta. Najčešće mladi ljudi, kojima je bio dovoljan samo mobilni telefon, okretali su milione eura koji su bili potpuno nevidljivi za budžet. Pitanje koje se postavlja nije da li treba regulisati ovu oblast već kako to učiniti efikasno. Dosadašnji pokušaji bili su sporadični, ali mehanizmi koji se sada uvode ne ostavljaju mnogo prostora za manipulaciju. Fokus države mora biti na tri ključna stuba: digitalna evidencija, unakrsna provjera imovine i stroga primjena Zakona o oglašavanju.
U toj svojevrsnoj nelojalnoj konkurenciji "selfija" protiv diploma, posebno alarmantan segment neregulisanog tržišta je turizam. Svjedoci smo ekspanzije takozvanih travel influensera, koji putuju svijetom i prodaju "insajderske" vodiče, organizuju grupne ture i dijele istorijske lekcije putem kratkih video-snimaka i fotografija. Iako na prvi pogled djeluju kao bezopasna inspiracija, oni direktno ugrožavaju egzistenciju školovanih i licenciranih turističkih vodiča. Dok profesionalni vodič mora da prođe rigorozne ispite, poznaje istoriju, bezbjednosne protokole i zakone države u kojoj radi, influenseru je dovoljno da ima dobar filter na kameri. Ovi takozvani digitalni nomadi često uzimaju ogroman dio tržišnog kolača bez ikakve odgovornosti za tačnost informacija koje plasiraju. Država ovdje mora hitno da reaguje – ne samo kroz poreze već kroz striktnu kontrolu. Nedopustivo je da neko bez adekvatnog znanja i dozvole (licenca) obavlja posao za koji je drugima bila potrebna diploma, čime se degradira cijela struka i dovodi u zabludu krajnji korisnik koji često dobija estetski lijepu, ali sadržajno šuplju ili netačnu informaciju.
Dobra vijest je da nadležnim organima više nisu potrebni inspektori koji idu od vrata do vrata. Terenski rad zamijenjen je softverskim skeniranjem sadržaja. Svaki video na "Tiktoku" ili "Instagramu" koji promoviše, recimo, luksuzni brend, energetsko piće ili sumnjivu kriptoplatformu zapravo je javni dokaz o ekonomskoj transakciji. Potrebno je da naši nadležni organi primjenjuju iskustva razvijenijih ekonomija, gdje se svaki "gift" (poklon od brenda) tretira kao prihod u naturi. Jer, kad influenser dobije skupocjeni sat ili putovanje u zamjenu za nekoliko objava, to nije poklon – to je kompenzacija. Poreska uprava mora insistirati na tome da se svaki takav aranžman fakturiše. Uvođenjem jasnih šifara djelatnosti za takozvane autore kreativnih sadržaja završila bi se era u kojoj su se pomenuti vodili kao "ostale nepomenute usluge" ili, češće, kao nezaposlena lica, dok su im na devizne račune pristizale hiljade eura mjesečno.
Međutim, retroaktivna pravda za frilensere je skupa. Mnogi influenseri živjeli su u zabludi da su neuhvatljivi, jer im je novac za njihov angažman na društvenim mrežama bio uplaćivan na inostrane servise. Podsjetiću na "ustanak frilensera" prije par godina, koji je trebalo da služi kao opomena države koja je tada pokazala da ima moć da retroaktivno analizira prilive pet godina unazad. Međunarodna razmjena podataka između banaka i poreskih uprava postaje toliko transparentna da je samo pitanje trenutka kada će softver upaliti crveni alarm za određenog instragramera ili tiktokera.
Poreske vlasti pak ne smiju da targetiraju samo "velike igrače". Pravda i red se uspostavljaju tek kada sistem prepozna i mikroinfluensera s 20.000 pratilaca koji redovno naplaćuje svoje objave "na crno". Tek tada se stvara fer tržišna utakmica u kojoj legalne marketinške agencije neće biti u podređenom položaju u odnosu na pojedince koji ne plaćaju ni dinar doprinosa. Regulacija ne smije biti samo fiskalna, ona mora biti i moralna.
Još jedan aspekt regulisanja je bitan, a tiče se zaštite najmlađih korisnika koji su najpodložniji manipulaciji. Trenutno na mrežama vlada haos u reklamiranju onlajn kockarnica, estetskih zahvata i opasnih dijeta bez ikakvog nadzora. Država mora propisati drakonske kazne za sve one kreatore sadržaja na društvenim mrežama koji ne označe oglas kao "plaćeno partnerstvo". Transparentnost u oglašavanju je osnovno pravo svakog građanina, a trenutna praksa prikrivenog reklamiranja je direktno kršenje Zakona o zaštiti potrošača.
Profesionalizacija na društvenim mrežama je jedini uslov opstanka. Naslovi poput "odzvonilo tiktokerima" ne znače da će društvene mreže prestati da budu profitabilne. Naprotiv, one postaju ozbiljno tržište. Profesionalizacija znači da influenser više nije "dijete koje se igra" već preduzetnik koji plaća poreze, poštuje kolege iz drugih struka i snosi pravnu odgovornost za ono što izgovori pred milionskom publikom. Regulacija će očistiti tržište od onih koji su tu samo zbog "brze kinte" i prevara. Vrijeme je da država postavi jasnu granicu: ili ste profesionalni kreatori sadržaja sa svim obavezama koje to nosi, ili ste hobisti koji od svoje popularnosti ne smiju da zarade ni jedan jedini oporezivi dinar. Sat otkucava, a na kraju dana poreznik uvijek dođe po svoje – bio on na šalteru ili u aplikaciji.
politika.rs
(Autorka je specijalista politikolog za međunarodne poslove)
Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana"
