Piše: Ratko Kontić

Različita struktura krivičnih djela uslovila je potrebu istraživanja kompleksnosti razmišljanja i ponašanja pojedinca ili organizovane grupe ljudi, kao i odnosa među njima.

Motivi su različiti i proizilaze iz modela organizacije društva i aktivnosti koje to prate. Prvi segment tog procesa je pojedinac ili grupa koja ima određeni psihološki profil koji se mora naslanjati na način funkcionisanja zajednice u kojoj žive i način na koji tu zajednicu doživljavaju.

Baš u tom prostoru se nalazi inicijalni trenutak kada "prorade" kriminalne tendencije koje se uokvire u određeno postupanje suprotno zakonima. Ono može biti izvedeno bilo gdje i nije vezano za konkretnu teritoriju, sa pretpostavkom izvodljivosti i rizika koji ta aktivnost nosi.

Veliki broj autora koji su izučavali ovu oblast smatra da "većina ljudi u sebi ima kriminalne tendencije", ali da ne postaju izvršioci krivičnih djela i pored toga što na njih utiču isti faktori, odnosno najveći broj ljudi uspijeva da savlada kriminalne tendencije i kanališe ih u drugom pravcu.

Time se dolazi do jednog od zakona kriminalnog ponašanja koji koji glasi "kriminalni postupak je zbir kriminalnih tendencija neke osobe, plus njena cjelokupna situacija podijeljena obimom njenog otpora".

Mnogo faktora utiče na to koliko će biti jak otpor prema realizaciji kriminalnih tendencija i izvršenja krivičnih djela. Samim tim postoje osobe koje su podložne ili potpuno imune na razvoj kriminalnih tendencija i njihovih očiglednih posledica.

SHUTTERSTOCK

Pravilno razvijena svijest o tome da čovjek svojom nezakonitom aktivnošću proizvodi štetu drugim ljudima ili društvu u kojem živi jedan je od osnovnih preduslova za sprečavanje razvitka kriminalnih tendencija.

Nesumnjiva je činjenica da i najorganizovanija društva sa visokim stepenom odgovornosti ne mogu spriječiti razvitak kriminalnih tendencija kod pojedinaca ili ogranizovanih grupa, a samim tim i vršenje krivičnih djela.

Obaveza zajednice koja funkcioniše na određenoj teritoriji je da se trudi da sve potencijalne rizike za pojavu kriminalnih tendencija i vršenje krivičnih djela svede na minimum, što je jedino ostvarljivo ukoliko postoji volja svih društvenih činioca.

Crna Gora se, posebno nakon osamostaljenja, suočila sa velikim brojem novih pojavnih oblika kriminaliteta sa kojima se bezbjednosni sektor, tužilaštva i sudovi nijesu uspjeli izboriti, odnosno izgubili su tu bitku.

Potpuno odsustvo blagovremene prevencije dugi niz godina i moguće ciljno zanemarivanje kriminalnih tendencija dovele su državu u poziciju da budemo tretirani kao teritorija u kojoj i sa koje djeluju dobro organizovane kriminalne grupe.

Sa druge strane, unutar države smo bili posebno prepoznati po zloupotrebama jednog broja bivših funkcionera koji su vršili vlast do 2020. godine. Posebno obilježje njihovih kriminalnih tendencija i izvršenih krivičnih djela je beskrupuloznost kada su bila u pitanju materijalna dobra države.

Motivi i jednih i drugih su samo naizgled različiti, dok je zajednička osobenost bila evidentna agresivnost i nezajažljivost pri vršenju krivičnih djela. Izvjesno je da su bili neophodni jedni drugima i da je postojala međusobna motivisanost i upoređivanje, čime su se automatski stvorili svi neophodni uslovi za kriminalizaciju države.

Ako bi se primijenila formula navedenog zakona kriminalnog ponašanja za Crnu Goru rezultat bi bio minimum otpora prema kriminalnim tendencijama i veoma voljno pristupanje izvršenju krivičnih djela i nezakonitih radnji, iz krajnje niskih i bezobzirnih pobuda.

Očigledno da je takav društveni ambijent stvorio situaciju u kojoj, i jednima i drugima, nije bilo stalo koliki stepen društvene opasnosti, za čitavu zajednicu, proizvode njihove aktivnosti.

Time se otvara specifično društveno, sociološko, kriminološko, psihološko i svako drugo pitanje, uključujući etiku, moral, istoriju i tradiciju jedne male države u kojoj se, maltene, svi međusobno poznaju.

Ko je napravio više direktne štete društvu, da li su to stvarno uradili profesionalni kriminalci ili lica kojima je politika u proteklim vremenima omogućila da budu na odgovornim državnim funkcijama?

Neophodnost "podvlačenja crte" i adekvatnog suprostavljanja i jednima i drugima bila je izazov novim vlastima i pojedincima koji su prihvatili da se bave tim poslom. Najveći teret je pao na specijalnog tužioca i SPO kao i pojedine posebne formacije policije u čemu su postigli određene uspjehe, uz pomoć međunarodne bezbjednosne zajednice.

Profesionalizam i odgovorno odnošenje prema državi i njenim građanima mora biti jasan motiv onima koji koji su se opredijelili da kroz ovlašćenja i svakodnevni rad daju puni doprinos da Crna Gora više ne bude tretirana kao država organizovanog kriminala i korupcije.

(Autor je diplomirani pravnik bezbjednosti)

Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana”