U ranijim tekstovima pisali smo o lazuritskom karakteru (zapravo, više pominjali u kratkim sekvencama), a vaše interesovanje o njemu ne jenjava. Došlo je vrijeme da ga podrobnije pojasnimo... U pitanju je profiličarska legura koja ne trpi reintepretacije i omaške. Zato ćemo ga potkrijepiti uz punu definiciju – jer njegovo pravo ime glasi lazuritski leganj. Dvije zasebne osnovice unutar jedne komponente. Čak se i u enciklopedijama simbola nalaze jedan pored drugoga. Ipak, stanovišta su im dijametralno drugačija (ne suprotstavljena). Razlomićemo pojmovno jedan po jedan... vama će biti lakše da ga nakon toga modelirate korektivnim supstratima.
Lazurit je jak kosmički simbol koji se u drevnoj Mesopotamiji uvezivao u skale zvjezdanih noći. Izrazito lirskog opoja. Neki su ga opisivali kao tvar, supstancu... drugi kao nijansu, otrgnutu koru vaseljenske kože. Nešto docnije počinje da mu se lijepi i religiozno magijska nomenklatura. Lazurit je tako postao imenosni kamen, plave boje, koji štiti od zla – usljed svoje, kako vele, nebeske snage. U nekim leksikonima se kaže da je lazuritski kamen zapravo zasljepljujućeg tirkiznog sjaja. U svakom slučaju lazurit se od tada odnosi na ono nešto "što je od sebe jako" i "ono nešto što zlo odgoni". I dan-danas, njegova upotrebna uloga je svedena na lančiće i prstenje koje služi da zaštiti od urokljivih očiju. Tu mu primjena ne prestaje.
Leganj – naziv za pticu kovača. Njen krik podsjeća na udarce čekića o nakovanj. Leganj se doživljava i zaštitnikom zanatlija, posebno kovača... a drevni stihovi upućuju da će svako onaj koji ga sanja steći vještinu u obradi gvožđa. Ptica koja se u istočnim zemljama iscrtava crvenim sjajem. Malo praha Feniksa. I još jedna osobenost krasi leganj... ako se približi (sleti) pored nečijeg doma, jedan od ukućana će noć provesti preznojavajući se od košmara... ptica tada izvlači nečastive tvari iz onoga koji bi mogao da poklekne od "ugniježedenih" prokletstava. Nakon toga, darovaće mu vid brži od sokola. Zašto to čini, i koja je svrha – segmentirana priča nikada nije pojasnila.
I kada pojam lazuritski leganj svedemo na razumljivu sponu, ona bi glasila – plava ptica crvenog sjaja. Neubičajena, čak bi se reklo, kontradiktorna definicija. Ali, i njena profiličarska upotreba je zasebno unikatna. Odnosi se na one ljude, karaktere, koji kroz život (u svakoj deceniji) dožive naobično nagle traumatične kolapse – od kojih pate godinu i po, ili duže. Takva stanja se u nauci podvode pod razne tipove: visoki anksizoni poremećaj, posttraumatski sindrom, ili prosto, narodski, "duševno-tjelesna omaja". Za njih je karakteristično da im treba dosta do punog oporavka, i da im tijelo pati od raznih tegoba... I nakon svakog izlaska, njihov umno-duševni kapacitet se (ne samo oporavlja) već nadograđuje novim (boljim) aspektima. Transformativni put prepun boli i samourušavanja. Sve što su nekad bili, moraće da razbiju u paramparčad, a nakon toga da svaki kamenčić sopstva ispune ikrom novog bitisanja. U duhovničkom i duhovnom smislu, radi se o malim vaskrsnućima. Mukom samogušenja do punog udaha. Skoro svaki pojedinac koji to prolazi, posjeduje ubijeđenost da neće izdržati... te da će naprosto presvisnuti. Momentom oporavka ne postiže se puna jačina, trebaće vremena da se i ta zasluga u potpunosti iscrta. Otud i naglasak na paradoks plave boje crvenog sjaja – sve što si nekad bio, neće da opstane, već će uz novi smisao da procvjeta. Voda će postati hrskava, vazduh će biti od dodira, a zemlja će da omeči pod stopalima... Ništa što je bilo nekada, neće moći da opstane sjutra... temelj volje će biti iscijepan, da bi se nova (bolja) volja uspostavila. Užasanim drumom do iscjeljenja. Otud lazuritski leganj. Samokovanje novog mača, od raspuklina koplja.
Definicija je odavno iscurila iz kodeksa etike profilisanja... te je danas koriste mnogobrojne škole, često je upisujući na ona stanja koja zapravo nisu "transformativna", niti toliko iscrpljujuća. Pomodnost korišćenja pojma, njegovo sakaćenje – dovelo je do unižavanja prave istine. No, znajte... ako vas ikada zadesi da padnete, da svaki damar tijela ječi godinu (ili godinama) od natege... da snu i hrani nešto duboko brani da se približite... a vi se jakate sa silama koje u vama rusvaj čine... u pitanju je lazuritski leganj koji uvijek potraje, i uvijek prođe. Ono što će da ostavi za sobom je novo dijete, koja mora brzo da izraste.
Na koncu – postaćeš voda koja će biti čista, ali se do nje ne može stići, a da se ne prođe prljavština. Stara krv u tebi je jaka, to zna sila čim te ugledala.
(Autor je književnik)
